Priopćenje Tiskovnog ureda Svete Stolice prenosimo u cijelosti: S obzirom na vijesti koje su nedavno prenijeli neki informativni izvori u Hrvatskoj i u Italiji glede spora između hrvatske biskupije Poreč i Pula i benediktinskog samostana iz mjesta Praglia (PD) u Italiji, pojašnjava se sljedeće: Spomenuto je pitanje upravo crkvene naravi. Stoga žalosti činjenica što je instrumentalizirano i što se nastoji predstaviti ga u političkom i demagoškom ključu, kao da bi se željelo naškoditi Hrvatskoj. Naprotiv, odluka Svete Stolice isključivo teži da se ponovno uspostavi pravda unutar Crkve, premda i samo djelomičnim obeštećenjem. Odluka je primijenjena zaključkom rasprava koju je Sveta Stolica započela već od 2004. godine s Biskupijom Poreč i Pula i Benediktinskim samostanom u Pragli.
Dana 21. studenoga 2008. Sveti je Otac ustanovio posebno Kardinalsko povjerenstvo. Nakon skrupuloznoga traženja dogovora između stranaka i uz neke jednostrane poteze crkvene vlasti Poreča i Pule, u povjerenstvu su jednoglasno prihvaćeni zaključci, a u prosincu su 2010. godine podneseni Papi, koji je odluke povjerenstva izrično odobrio. Tom je odlukom određeno da se odnosne nekretnine, još u posjedu Biskupije, prenesu u vlasništvo hrvatske pravne osobe Abbazia d.o.o. koje je jedini vlasnik Opatija Praglia, obnavljajući tako, koliko je danas moguće, oporučnom voljom izvornoga darivatelja određeno stanje, koje se, zbog povijesnih događanja, mnoge godine nije poštivalo.
Osim toga, od Biskupije je zatražena odšteta Opatiji Praglia kao naknada za dobra koja je Biskupija već otuđila ili su jednostavno nepovratna. Mjera te odštete se ima smatrati paušalnom jer je puno veća vrijednost dobara koje je Biskupija već otuđila. Biskup Poreča i Pule, nakon što je u početku pristao pregovarati s benediktincima kako bi se postiglo unutarcrkveno rješenje spora, na žalost se povukao od takva stava. Budući da je odbio potpisati ugovor koji bi gornjim odredbama imao dati civilni učinak, Sveti je Otac 6. srpnja 2011. morao pribjeći imenovanju S.E.R. monsinjora Santosa Abrila y Castellóa povjerenikom „ad actum", koji je za ovo posebno pitanje zamijenio lokalnu crkvenu vlast, da bi se napokon dospjelo do rješenja spora i redovitim bilježničkim činom.
Razlozi koje je navodila biskupija Poreč i Pula uvijek su se s dužnom pomnjom razmatrali te su prihvaćeni u papinskoj odredbi, prema mjerilima pravičnosti i pravde. Smućuje, stoga, što odluka Svete Stolice nailazi na protimbe kao da je jednostrana ili čak kao da je bez pravoga temelja.
