Pred Hrvatskom je povijesni referendum na kojem će njezini državljani odlučiti kamo pripada njihova zemlja i koji će odrediti njezinu budućnost. U slučaju pozitivnog ishoda gotovo da i nema nepoznanica oko toga što slijedi. Hrvatska će vlada uputiti Saboru prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora o pristupanju za koji je potrebna dvotrećinska većina zastupničkih glasova. Nakon toga slijedi polaganje isprave o ratifikaciji Ugovora i onda kreće postupak ratifikacije u 27 zemalja članica EU-a. Taj postupak bi se trebao završiti do 30. lipnja 2013. godine i Hrvatska bi 1. srpnja 2013. postala 28. članica Europske unije.
Negativan ishod otvara niz pitanja na koja je u ovom trenutku nemoguće dati precizne odgovore. Hrvatska bi vlada u tom slučaju trebala službeno obavijestiti institucije Europske unije o rezultatima referendumskog izjašnjavanja i izjasniti se o tome što želi poduzeti u vezi s europskim integracijama. U Europskoj uniji nitko ni službeno ni neslužbeno ne želi prejudicirati ishod referenduma i govoriti o tome što bi se dogodilo u slučaju negativnog ishoda referenduma i stoga se o tome može govoriti jedino u kondicionalu. Ako se, primjerice, referendum ponovi za godinu dana i u slučaju pozitivnog rezultata, Hrvatska bi u najboljem slučaju mogla postati članicom sredinom 2014. godine.
No, ostaje pitanje kako će se postaviti Europska unija, u kojoj je zbog gospodarske i financijske krize daljnje proširenje daleko od središta pozornosti. U proljeće 2014. bira se novi saziv Europskog parlamenta, a nakon toga i nova Komisija. Te godine počinje i novo sedmogodišnje proračunsko razdoblje, proračunski okvir Europske unije. Vjerojatno bi se ponovno moralo pregovarati o financijskom paketu za Hrvatsku, jer je sadašnji dogovoren na temelju pretpostavke da ona postaje članicom 1. srpnja 2013., u okviru sadašnjeg srednjoročnog proračunskog razdoblja 2007.-2013.
Novi višegodišnji proračunski okvir 2014.-2020. bit će dogovoren do kraja ove godine i u slučaju pozitivnog ishoda referenduma u Hrvatskoj on će se raditi polazeći od činjenice da EU ima 28 članica, što nije sigurno u slučaju da hrvatski građani odbiju ulazak u EU. No, ni pozitivan rezultat na eventualno ponovljenom referendumu ne isključuje mogućnost da se Hrvatsku ostavi na čekanju i da možda uđe zajedno s ostalim zemljama u regiji. Na temelju dosadašnjih iskustava o trajanju integracijskih procesa, novo proširenje na zemlje jugoistočne Europe moglo bi se dogoditi negdje oko 2020. godine. Ostanak izvan EU-a i nakon 1. srpnja 2013. znači da bi odnosi Hrvatske i EU-a i dalje bili regulirani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Riječ je sporazumu čija je namjena priprema zemlje za punopravno članstvo.
EU je Hrvatskoj, kao i drugim potpisnicima toga sporazuma, od trenutka njegova potpisivanja omogućila slobodan pristup svome tržištu, dok su carine na robu koja se iz EU-a uvozi u Hrvatsku ukidane postupno. Danas je trgovačka razmjena potpuno liberalizirana za gotovo sve proizvode. Prva posljedica eventualnog odbacivanja članstva u EU-u vjerojatno bi bila pad kreditnog rejtinga zemlje, što bi ionako tešku gospodarsku situaciju učinilo još težom. Članstvo u Europskoj uniji samo po sebi ne rješava gospodarske, socijalne i druge probleme, ali pruža okvir koji olakšava njihovo rješavanje. I zemlje članice Europske unije su pogođene gospodarskom i financijskom krizom, ali ti bi problemi postojali i bez EU-a i danas nitko ne tvrdi da bi oni nestali prestankom postojanja Unije.