Zastupnici su velikom većinom glasova izglasali rezoluciju u kojoj traže da se u Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2014-2020. povećaju iznosi za istraživanje i konkurentnost, kao što su to jednoglasno obećali čelnici svih zemalja članica na summitu u lipnju ove godine. "Zemlje članice vole podržati ambiciozne projekte poput nedavnog Pakta za gospodarski rast u Europi. Međutim, kada te projekte treba financijski podržati, onda na scenu stupaju ministri financija. Ako EU ne usmjeri novac tamo gdje je potreban, mi nećemo ispuniti naše ciljeve i tako ćemo izgubiti legitimitet kod naših građana i međunarodnih partnera", rekao je jedan od predlagatelja prihvaćene rezolucije Ivailo Kalfin, socijaldemokratski zastupnik iz Bugarske.
Od onih zemalja kojima je neprihvatljiv prijedlog Europske komisije u pogledu visine proračunskih iznosa, zastupnici traže da točno identificiraju prioritete i projekte koje treba odbaciti kako bi se ostvarili proračunski rezovi koje predlažu. Dogovor o proračunskom okviru za sljedeće sedmogodišnje razdoblje jedna je od najtežih zadaća koje stoje pred čelnicima EU-a u sljedećih nekoliko tjedana. Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy sazvao je izvanredni summit za 22. i 23. studenoga, koji će biti isključivo posvećen VFO-u. Cilj je postići politički dogovor o VFO-u kako bi se to pitanje skinulo s dnevnog reda prije redovitog summita u prosincu, na kojem bi se trebale donijeti važne odluke o budućem izgledu eurozone i EU-a.
Zastupnici traže da sredstva za kohezijsku i zajedničku poljoprivrednu politiku nikako ne budu ispod razine sadašnjeg sedmogodišnjeg proračunskog razdoblja 2007-2013. Europska komisija je za razdoblje 2014.-2020. predložila proračun u iznosu od 1,033 bilijuna eura u preuzetim obvezama, što je 1,08 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) EU-a, a 988 milijarda eura u stvarnim plaćanjima, što je 1,03 posto BND-a. Zemlje članice, koje zajedno s Europskim parlamentom odlučuju o proračunu, tradicionalno su podijeljene u dvije skupine, na one koje iz europskog proračuna dobivaju više nego što u njega uplaćuju i na one čiji su doprinosi veći od onoga što dobiju natrag.
Prva skupina, kojoj se pridružila i Hrvatska, neformalno se naziva “prijateljima kohezije”. Riječ je o novim zemljama članicama, kojima su se pridružile neke od starijih članica poput Italije ili Španjolske. One se žestoko protive smanjivanju kohezijskih sredstava, kojima se sufinanciraju razvojni projekti u siromašnijim regijama u Europskoj uniji. Druga skupina, tzv. “prijatelji boljeg trošenja”, smatra da u vremenima štednje i proračunskih rezova ni kohezijska politika ne smije biti izuzeta.
