Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy je u pozivnom pismu koje je uputio europskim čelnicima naglasio važnost postizanja dogovora na ovom summitu. "Izostanak dogovora bio bi štetan za sve nas", kaže Van Rompuy dodajući da je upravo zato predvidio mogućnost da se sastanak produlji bude li potrebno. Višegodišnji financijski okvir (MFF) ključni je dokument kojim se definira na koje će se prioritete trošiti europski novac i utvrđuju najviši iznosi za sve proračunske stavke.
Najveći dio europskog proračuna namijenjen je za kohezijsku politiku i zajedničku poljoprivrednu politiku. Van Rompuy je prošli tjedan predstavio prijedlog zaključaka za izvanredni summit, u kojem je predložio za 80 milijardi manji proračunski okvir u odnosu na prijedlog Europske komisije. Prijedlog da se dodatno smanji iznos koji je predložila Komisija ne zadovoljava nijednu od dvije skupine država - one koje u europski proračun uplaćuju više nego što dobiju natrag i one koje dobiju više nego što daju.
Prva skupina, koja se neformalno naziva "prijatelji boljeg trošenja", a neki ih nazivaju i "klub škrtaca", traži da u vremenima štednje i proračunskih rezova ni europski proračun ne može biti iznimka. Druga skupina, "prijatelji kohezije", u kojoj je i Hrvatska, nastoji se izboriti da mjere štednje u proračunu EU-a ne idu na štetu kohezijskih sredstava iz kojih se financiraju projekti namijenjeni smanjivanje razlike između bogatih i siromošnih regije u Uniji.
Summit započinje u četvrtak navečer, a Van Rompuy i predsjednik Komisije Jose Manuel Barroso u četvrtak ujutro će započeti bilateralne konzultacije sa svim šefovima država ili vlada zemalja članica i Hrvatske, koju će predstavljati premijer Zoran Milanović. Slijedom tih konzultacija, Van Rompuy će predstaviti čelnicima u četvrtak navečer novi kompromisni prijedlog MFF-a. Oko samih predloženih brojki posljednjih je dana nastala potpuna zbrka. Komisija je za razdoblje 2014-2020 predložila Višegodišnji proračunski okvir (MFF) u iznosu od 1.033 milijarde eura u preuzetim obvezama, što je 1,08 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) EU-a.
Međutim, na traženje više zemalja članica u MFF su uključene i neke stavke koje su dosad bile izvan proračunskog okvira, poput sredstava namijenjenih za svemirski program Galileo ili za Međunarodni termonuklearni pokusni reaktor (ITER). Nakon toga počele su se pojavljivati različite brojke kada je riječ o prijedlogu Komisije. Jedni i dalje spominju 1.033 milijardi, drugi 1.047 milijardi eura. Van Rompuy je prošli tjedan pripremio prijedlog zaključaka za izvanredni summit čelnika, u kojem je predložio za 75 mlijardi eura manji iznos u odnosu na Komisijin prijedlog, no ostalo je nejasno u odnosu na koji se iznos misli. Dodatnu zbrku nastala je kada je Van Rompuy u pozivnom pismu rekao da je njegov prijedlog manji za 80 milijardi eura.
Zasad je jasno da će biti kresanja u odnosu prijedlog Komisije samo se još ne zna za koliko će biti smanjen. Dio zemalja neto platiša, među kojima je i Njemačka, traže smanjenje od oko 100 milijardi eura, neke traže 150 milijardi, a Velika Britanija čak 200 milijardi. Najvećim rizikom za postizanje dogovora smatra se stajalište Velike Britanije, jer premijer David Cameron, zbog pritiska svog parlamenta, ima vrlo mali maneverski prostor. Međutim, diplomatski izvori ističu da u posljednje vrijeme uočavaju određenu fleksibilnost u britanskim stajalištima, s obzirom na činjenicu da bi se u slučaju da ne bude dogovora o MFF-u, pri donošenju godišnjih proračuna kao polazna osnova uzimao iznos iz zadnje godine iz postojećeg MFF-a 2007-2013 uvećan za stopu inflacije.
Europska komisija je do svoga prijedloga došlo upravo na taj način, kao osnovu je uzela 2013. godinu i dodala očekivanu inflaciju. To znači da se Britaniji ili nekim drugim zemljama više isplati prihvatiti kompromis o manjem smanjenju nego što sada traže nego uložiti veto jer bi u tom slučaju plaćali više. MFF je instrument planiranja kojim se utvrđuju najviši iznosi za sve proračunske stavke za razdoblje od sedam godina, što olakšava donošenje godišnjih proračuna. Za donošenje MFF-a potrebna je suglasnost svih zemalja članica, što znači da svaka članica ima pravo veta, te pristanak Europskog parlamenta, što znači da parlamentarci mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog država članica, ali ga ne mogu mijenjati.
Kod donošenja godišnjih proračuna dovoljna je kvalificirana većina zemalja članica, dok Europski parlament primjenjuje postupak suodlučivanja, što znači da može predlagati amandmane na prijedlog država članica. MFF je podijeljen u pet velikih kategorija rashoda, koje su podijeljene u podkatagorije. Gotovo polovica proračuna (48 posto) odlazi na prvu kategoriju rashoda - Održivi rast što uključuje kohezijsku politiku i potpore za gospodarsku konkurentnost, rast i zapošljavanje. Iz ove proračunske kategorije financiraju se prekogranični infrastrukturni projekti u prometu, energiji, telekomunikacijama te brojni istraživački programi. Na drugu kategoriju pod nazivom Očuavanje i upravljanje prirodnim resursima otpada 37 posto proračuna, a uključuje zajedničku poljoprivrednu politiku, ruralni razvoj, zajedničku ribarsku politiku i zaštitu okoliša.
Treća kategorija nosi naziv Državljanstvo, slobode, sigurnost i pravda. Na nju otpada oko dva posto proračuna, a iz nje se financira zaštita potrošača, zdravstveni programi, zaštita i upravljanje vanjskim granicama EU-a te politika azila i imigracije. Četvrta kategorija - EU kao globalni čimbenik - uključuje humanitarnu pomoć, promicanje ljudskih prava u svijetu, razvojnu pomoć trećim zemljama, pretpristupnu pomoć zemljama kandidatima te pomoć susjednim zemljama. Na tu stavku otpada sedam posto proračuna. Peta kategerija Administracija, (6 posto proračuna), uključuje troškove za plaće službenicima, mirovine i troškove funkcioniranja europskih institucija.
U usporedbi s nacionalnim proračunima, europski proračun je vrlo mali. Na njega otpada samo oko 1 posto bruto nacionalnog dohotka, dok se kod nacionalnih proračuna to kreće prosječno između 45 i 55 posto bruto nacionalnog dohotka. Europski proračun je manji od proračuna Belgije ili Austrije, koje imaju po 10 milijuna stanovnika, dok u EU živi pola milijarde ljudi.
Proračun se najvećim dijelom, 80 posto, puni doprinosima zemalja članica, a preostali dio dolazi od carinskih prihoda i kazni koje EU naplaćuje za kršenja pravila o tržišnoj konkurentnosti. Iznosi koji zemlje neto platiše uplaćuju u proračun, iako se na prvi pogled radi o velikim iznosima, u odnosu na snagu njihovih gospodarstava mjere se u promilima, stoga je mnogima neshvatljiva upornost kojom zagovoraju kresanje europskog proračuna. S druge strane, siromašnijim članicima novac iz europskih fondova najčešće su jedina sredstva za javne investicije i glavna poluga za razvoj.
