Za atentat na Pukanića i njegova suradnika Niku Franjića zagrebački Županijski sud je u studenome 2010. na ukupno 150 godina zatvora osudio šestoricu optuženika. Robert Matanić je kao organizator skupine bio osuđen na 33 godine zatvora, Bojan Gudurić na 30, Luka Matanić i Amir Mafalani na po 16 godina, Slobodan Đurović na 15 godina, a najveću je kaznu od 40 godina dobio Željko Milovanović, kao izravni počinitelj optužen da je aktivirao eksplozivnu napravu koja je Pukanića raznijela u središtu Zagreba. Vrhovni je sud lani u srpnju drugostupanjskom presudom trojici povisio kazne za ukupno 15 godina. Đuroviću je kazna povećana za čak deset godina, s 15 na 25 godina. Njega se tereti da je bio veza između ubojica i Sretena Jocića, zvanog Amsterdam, koji je navodno za ubojstvo platio 1,5 milijuna eura, zbog čega mu se sudi u Beogradu. Uz njega su na optuženičkoj klupi Milovanović i Milenko Kuzmanović.
Guduriću je, pak, kazna povećana s 30 na 33 godine, a Robertu Mataniću s 33 na 35 godina. Ostalima je potvrđena prvostupanjska presuda. Branitelji trojice kojima je povećana kazna odmah su najavili nove žalbe na koje imaju pravo jer su njihovi branjenici osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne veće od 20 godina. Osim na visinu kazni, odvjetnici su prigovorili da je Vrhovni sud donoseći drugostupanjsku presudu počinio bitne povrede odredaba Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Jedan od Đurovićevih odvjetnika Krešimir Vilajtović izjavio je Hini kako je uvjeren da je "Đurovićeva obrana u cijelosti potvrđena izvedenim dokazima" te da je sve ostalo izneseno u postupku pred Županijskim i Vrhovnim sudom "konstrukcije i netočnosti". Podsjetio je da se njegov branjenik cijelo vrijeme branio alibijem da je u vrijeme atentata i njegove pripreme bio u Srbiji te da su svi njegovi prelasci granice potvrđeni preslikom putovnice i izjavom tadašnjeg srbijanskog ministra unutarnjih poslova i sadašnjeg premijera Ivice Dačića.
Dodao je i da je iskaz krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića u cijelosti pobijen telekomunikacijskim vještačenjem. Obrana ostalih optuženika pokušavala je, među ostalim, pobiti i tvrdnje da je rezervna opcija bila ubojstvo snajperskom puškom s kojom je Gudurić vrebao s krova u blizini sjedišta tjednika Nacional, gdje je Pukanić ubijen u podmetnutoj eksploziji 23. listopada 2010. Iako na prvom suđenju nije dokazano postojanje zločinačke organizacije niti su otkriveni krajnji naručitelj i motiv zločina koji je potresao Hrvatsku, USKOK se zadovoljan višim kaznama Vrhovnog suda nije žalio na njihovu odluku, a na žalbu Đurovićevih odvjetnika poslao je tek odgovor u kojem pobija njihove argumente. Svi optuženi konačnu presudu čekaju iza rešetaka.
