Ustavni sud to je zaključio odlučujući o slučaju karlovačkog policajca čiji se predmet nakon svih domaćih sudskih instanci i Europskog suda ponovno našao pred ustavnim sucima. Riječ je o policajcu protiv kojega je još 1996. pokrenut disciplinski postupak jer je posredovao u pribavljanju krivotvorene domovnice. U tom postupku utvrđeno je da je povrijedio radnu disciplinu zbog čega je dobio otkaz, a tu su odluku potvrdile i viša pravosudna tijela.
Usporedo je protiv njega pokrenut i kazneni postupak koji je obustavljen zbog nedostatka dokaza pa je bivši policajac tražio i dobio ponavljanje disciplinskog postupka ali je ponovno izgubio na svim sudovima, uključujući i Ustavni. No, Europski sud za ljudska prava utvrdio je povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističući da mu nije bilo osigurano pravično suđenje, zbog čega mu je dosuđena i novčana naknada.
Nakon "europske" presude ponovno je zatražio pravdu pred domaćim institucijama i podnio zahtjev za ponavljanjem postupka pred disciplinskim sudom Ministarstva unutarnjih poslova koji je zaključio da ne treba ponavljati postupak jer presuda Europskog suda ne predstavlja novu činjenicu zbog koje bi trebalo preispitati pravomoćnu odluku.
Do istog je zaključka došao i drugostupanjski disciplinski sud, ali i Upravni sud, pa se slučaj ponovno našao pred Ustavnim sudom koji je ukinuo ranije odluke i naložio novi disciplinski postupak. Usto je usvojio "opće ustavnopravno stajalište" da je presuda Europskog suda uvijek "nova činjenica" koja mora dovesti do preispitivanja pravomoćne sudske presude.
Bude li takav zahtjev podnesen, nadležan ga sud ne smije odbaciti, odnosno mora ga ispitati vodeći računa o "osobitim okolnostima konkretnog slučaja". Ako, pak, sud odbije zahtjev mora ga dostatno obrazložiti kako se odbijanje ne bi kvalificiralo kao neizvršavanje presude Europskog suda.
