"To nam je obveza, za to nam stoje na raspolaganju europska sredstva, no za svaki ozbiljan infrastrukturni projekt treba tri do četiri godine da se pusti u pogon", rekao je Zmajlović na konferenciji o okolišu iz projekta EUforija u Muzeju Mimara na kojoj su analizirani problemi vezani uz zbrinjavanje otpada i zaštitu okoliša (modeli, rokovi, cijena). Smatra da Hrvatska do 2018. može stići izgraditi sustav, no vjerojatno će kasniti s međurokovima, ali će se, naglašava, poduzeti sve kako bi se pokazalo da se po tom pitanju radi.
Podsjetio je da je prvi ispregovarani rok s Europskom unijom kraj ove godine, do kada se treba smanjiti količina biootpada koja se odlaže na odlagališta. Jedini način da se to napravi je da Hrvatska ima izgrađena postrojenja za obradu biorazgradivog otpada, a u ovom trenutku su to vrlo rijetke situacije, dodao je i ustvrdio kako zbog toga taj rok Hrvatska sigurno neće moći stići. No, napominje, kroz sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji će financirati izgradnju takvih kapaciteta i nabavku opreme za izdvojeno prikupljanje biorazgradivog otpada sigurno ćemo pokazati da do 2018. možemo ostvariti sve ciljeve.
Napomenuo je i da Hrvatska od 20 planiranih centara za gospodarenje otpadom, ima samo tri koja su pred realizacijom - Kaštijun, Marišćina i Bikarac, čiji početak se počeo financirati iz pretpristupne pomoći. U gospodarenju otpadnom ambalažom, nastavio je, Hrvatska je ostvarila određene rezultate, ali uvijek treba postaviti i pitanje koliko to građani plaćaju, odnosno je li to efikasno. Za pojedine vrste ambalaže postoji visoki stupanj odvojenog prikupljanja i reciklaže, ali kada se gleda cijela slika, ustvrdio je, vidi se da mnoge vrste otpadne ambalaže nisu u sustavu reciklaže i odvojenog prikupljanja te završavaju na odlagalištima.
To nije prihvatljivo i taj je sustav nakaradan, kazao je. "Košta puno, organizacija putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nije dobra i to ćemo promijeniti vrlo hitno, samu organizaciju i način gospodarenja otpadnom ambalažom", najavio je. Pojasnio je da su sve vrijedne sirovine - aluminij, PET, papir i staklo - ušle u sustav povratne naknade, a komunalna poduzeća općina i gradova prisiljava se da izdvojeno prikupljaju sve ostalo. "A za to je cijena na tržištu ili nikakva ili vrlo loša. Zato ono što ima određenu tržišnu vrijednost treba vratiti na razinu komunalnih poduzeća", istaknuo je Zmajlović.
Podsjetio je da je do 2010. bio rok da komunalna poduzeća obračunavaju uslugu sakupljanja komunalnog otpada prema količini, odnosno volumenu, te da je vrlo mali broj građana uključen u takav sustav. Zakonom o otpadu je, dodao je, propisano i da iskoristive komponente komunalnog otpada treba izdvojeno prikupljati, no to poštuju samo rijetki.
