Prvostupanjskom presudom iz prosinca 2010. zagrebački Županijski sud je utvrdio da je Ministarstvo obrane kupilo 39 Ivecovih kamiona za oko 34 milijuna kuna, iako se istu količinu kamiona moglo kupiti za 24 milijuna kuna da je prihvaćena ponuda tvrtke "MAN Importer Hrvatska" iz prethodno poništenog natječaja. Vrhovni sud je pak u svojem rješenju, koje je Hina dobila na uvid, utvrdio da je Županijski sud štetu nastalu u razlici cijene između ponuđenih i kupljenih vozila od najmanje 10,2 milijuna kuna utvrdio na hipotetičkom zaključku i da je sasvim zanemario da se "hipotetička natjecateljska cijena", odnosno razlika u cijeni koja bi se ostvarila prihvaćanjem MAN-ove ponude, mora temeljiti na zakonitom postupku nabave koji, po mišljenju Vrhovnog suda, nije zakonito proveden.
Vrhovni sud je pritom naveo da MAN Importer nije s ponudom sudjelovao u postupku temeljem kojeg je u prosincu 2004. sklopljen ugovor o nabavi teretnih vojnih vozila s Eurokamionom, zastupnikom tvrtke Iveco. Eventualnu imovinsku štetu, po mišljenju Vrhovnog suda, prvostupanjski sud je trebao tretirati kao saldo pretrpljenog gubitka i ostvarene koristi, što znači da se morala usporediti cijena po kojoj su kupljeni kamioni s tržišnom cijenom istih vozila u vrijeme sklapanja ugovora 2004.
U ponovljenom postupku izmijenjeno sudsko vijeće stoga bi, prema rješenju Vrhovnog suda, trebalo utvrditi prouzročenu štetu visokih razmjera i provesti dopunsko financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo postoji li razlika između cijene iz ugovora i tržišne cijene te nakon toga ocijeniti predstavlja li eventualna razlika u cijeni i štetu velikih razmjera, ili se radi o nekom drugom obliku kaznenog djela. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je zaključio da nije prihvatljiv stav Županijskog suda po kojem je Rončević bio dužan prihvatiti ponudu tvrtke "MAN Importer Hrvatska" iz prethodno poništenog natječaja samo zato što je imala najnižu cijenu.
Takvo utvrđenje Županijskog suda za Vrhovni sud je neprihvatljivo jer po njegovom mišljenju "MAN Importer" nije udovoljavao svim tehničko-taktičkim zahtjevima i jer je njegova pravna pozicija u najmanju ruku suspektna zbog vođenja sporova s Ministarstvom obrane. Županijski sud je, prema mišljenju Vrhovnog suda, pogrešno utvrdio da su svi ponuditelji, uključujući i MAN, dali povoljnije ponude. Vrhovni sud je objasnio da najpovoljnija cijena ne znači da je riječ i o najpovoljnijoj ponudi koja pored najniže cijene podrazumijeva i dodatne kriterije, odnosno da vozila udovoljavaju tehničko-taktičkim karakteristikama i da je ponuditelj solventan.
Niži sud je, po mišljenju višega, pogrešno utvrdio da je MAN ponudio "odgovarajuća vozila" koja također udovoljavaju potrebama Oružanih snaga i NATO standardima, jer je zanemario da je prihvatljiva samo ona ponuda koja potpuno, a ne u najvećem dijelu - kao što je bio slučaj, udovoljava traženim uvjetima. Kad je riječ o uvjetu da ponuditelj mora biti solventan, Vrhovni sud je zaključio da je niži sud nekritički ocijenio mišljenje pravne službe Ministarstva obrane prema kojem parnice koje to ministarstvo vodi s tvrtkom Auto Hrvatska nisu uvjet za isključenje te tvrtke iz natječaja.
Vrhovni sud, međutim, navodi da je sasvim jasno da postoji poslovni rizik u kupnji vozila "MAN Importera" čiji je jedini osnivač Auto Hrvatska. Vrhovni sud je utvrdio i da se Ministarstvo obrane moralo pridržavati općih propisa ugovorenog prava i u skladu s natječajnim uvjetima poništiti postupak nabave zbog nedostatka novca, zbog čega je Povjerenstvo za provedbu nadmetanja predložilo da se ugovor sklopi s Eurokamionom, zastupnikom tvrtke Iveco, jer se ta ponuda uklapala u proračun te je uključivala domaće proizvođače i davala tri posto popusta za avansno plaćanje. Nepravomoćnom presudom, Sudsko vijeće sutkinje Jasne Smiljanić osudilo je Rončevića i Bačića na četiri, odnosno dvije godine zatvora jer su zlorabeći svoj položaj kupili skuplje i lošije vojne kamione za Hrvatsku vojsku i time navodno državu oštetili za 10,2 milijuna kuna.
