U izvješću se analizira napredak na području zaštite ljudskih prava u protekloj godini, te nastoji ukazati na još uvijek prisutne strukturne probleme koje tek treba riješiti. "U izvješću se pokušalo pregledno zabilježiti događaje koji su značajno utjecali na živote hrvatskih građanki i građana u protekloj godini te prikazom konkretnih slučajeva kršenja ukazati na probleme sustava koji priječe kvalitetnu zaštitu žrtava i pravično sankcioniranje povreda ljudskih prava i diskriminacije", kazala je u uvodnom govoru predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka na predstavljanju izvješća u sjedištu te organizacije.
U njemu su uključeni svi relevantni događaji ocijenjeni bitnima za kvalitetu života u RH a pokriven je raster od osoba s invaliditetom do svih skupina koje su na neki način diskriminirane. "Konačni je zaključak taj da se u RH na području ljudskih prava u prošloj godini događalo puno toga, no da smo mi još daleko od toga da možemo reći da smo uređena država u kojoj institucije poštuju zakone koje su same donijele", kazala je Sarnavka, napomenuvši kako nalazi izvješća pokazuju da će se trebati još snažno boriti za još puno diskriminiranih skupina kako bi one ostvarile svoja prava a njihovi pripadnici postali jednakovrijednim građanima.
Posebno zabrinjava to što od uspostave nove vlasti nema osobe ili institucije s kojom bi se na razini vlade moglo razgovarati o problematici ljudskih prava, kazala je. No, u 2012. je zamijećen hvalevrijedan rast građanskog aktivizma, gdje se pojavljuju važne inicijative, od kojih je kao najznačajniju ocijenila Udrugu Franak. Izvješće o stanju ljudskih prava u RH u 2012. prvo je sveobuhvatno izvješće koje na sustavan način obuhvaća prostor čitave RH, a sastavljeno je na temelju podataka svih šest organizacija sastavnica Kuće ljudskih prava.
Prema nalazima u tome izvješću, jedan od najvećih problema ostaje nedostatak pomaka u zakonodavnom okviru, koji se u 2013. počinju nazirati ali se ne vide i u 2012., a jedan od zaključaka je i taj da Hrvatska još uvijek nema jasno definiranu socijalnu politiku. "Neki zakoni jesu donijeli bitna poboljšanja, u prvome redu na području slobode izražavanja i slobode medija te slobode okupljanja i organiziranja, a pozitivnim ocjenjujemo i Zakon o pravu na pristup informacijama i promjene biračkog zakona.
No, tu je i Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći koji u 2012. nije ni dotaknut, a koji jako diskriminira osobe koje žive u udaljenim mjestima i znači da ti ljudi većinom nemaju pravi pristup pravosuđu, a time niti svojim pravima", upozorila je Sarnavka. Nakon uvodnog dijela, koji daje kratak pregled ključnih političkih zbivanja u 2012. s posebnim naglaskom na ekonomsku i socijalnu sliku i probleme vezane uz radnička prava i nezaposlenost te pravo na rad, izvješće donosi 17 studija različitih slučajeva kršenja ljudskih prava ili diskriminacije zabilježenih u 2012., a odabrani su kao primjeri diskriminacija i kršenja prava koja se nastavljaju i koja nisu usamljena.
Pravna savjetnica udruge BaBe! Ines Bojić napomenula je kako je ta udruga u 2012. primila ukupno 1621 pravni upit, od čega se 1483 slučajeva odnosi na pritužbe na povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda. Najviše je pritužbi na otežan pristup pravdi te neodgovor na pritužbe i postupke koji traju dugi niz godina, a uglavnom su vezane uz etničku pripadnost i nacionalnost, ali i nasilje u obitelji. "Sve izloženo svjedoči o tome da su građani Hrvatske teško pogođeni u svojim temeljnim pravima, a s obzirom na broj, intenzitet i trajanje pojedinih slučajeva možemo zaključiti da sustav zaštite temeljnih ljudskih prava u HR nije funkcionalan na način da spriječi pojavu nasilja i da privede pravdi počinitelje", kazala je Bojić.
O studijama slučajeva, kojima su pokrivena područja od rodne ravnopravnosti, ženskih ljudskih prava, prava azilanata, nacionalne sigurnosti i nadzora prikupljanja podataka, prava romske populacije, migranata, građanska i politička prava, pitanja suočavanja s prošlošću s posebnim naglaskom na ratna silovanja, te prava osoba s psihičkim bolestima i osoba s tjelesnim invaliditetom, govorili su Slađana Štrkalj Ivezić iz Udruge za promicanje mentalnog zdravlja Svitanje, Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije, Boris Knežević iz Građanskog odbora za ljudska prava, Jelena Đokić Jović iz udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, te Željkica Šemper iz Udruge za promicanje istih mogućnosti (UPIM) i Milana Romić iz Kuće ljudskih prava. Složili su se kako u Hrvatskoj i dalje postoji sustavna diskriminacija na područjima koje te udruge pokrivaju, te ukazali na sistemske probleme koje tek treba riješiti.
