"Do sada nismo dobili nijednu službenu obavijest od bilo koje zemlje članice", izjavio je Andor na konferenciji za novinare na kojoj je predstavio prijedlog direktive koja za cilj ima osigurati bolju primjenu prava na kretanje radne snage unutar EU-a. Andor je dodao da Hrvatska u smislu broja radnika nije velika zemlja, ali da ima relativno visoku stopu nezaposlenosti. U hrvatskom pristupnom ugovoru predviđena je mogućnost prijelaznog razdoblja u kojem zemlje članice mogu uvesti ograničenja za zapošljavanje hrvatskih radnika po formuli 2 plus 3 plus 2.
To znači da države članice mogu početno ograničiti pristup tržištu rada na 2 godine, potom nakon revizije produljiti razdoblje za još 3 godine te uz opravdan razlog na dodatne 2 godine. Hrvatska ima pravo uvesti recipročne mjere za one članice koje odluče da će koristiti tu mogućnost. Ista su pravila vrijedila i za sve nove članice koje su u EU ušle 2004. i 2007. godine. Njemačka je vlada prva koja je u siječnju ove godine objavila da će uvesti ograničenja hrvatskim radnicima svome tržištu rada u prve dvije godine članstva, osim za akademski obrazovane građane koji nađu posao koji odgovora njihovoj naobrazbi te za sezonske radnike.
U ožujku je to objavila i nizozemska vlada, a ima neslužbenih najava da će to učiniti još nekoliko zemalja. Nakon ulaska 10 novih članica 2004. te ulaska Bugarske i Rumunjske 2007. većina starih članica uvela je ograničenja za radnike iz tih zemalja, bilo na dvije, bilo na punih sedam godina, a jedino je Švedska svoje tržište otvorila svima, dok su isto učinile Irska i Velika Britanija za deset novih članica, ali su uvele ograničenja za Bugare i Rumunje.
