Kolakušić smatra da je u suprotnosti s Ustavom čak 11 članaka spornog zakona donesenog prošle, a dopunjenog ove godine, zbog čega bi ih Ustavni sud morao ukinuti. Jedan od glavnih Kolakušićevih prigovora je što se u cijelom tekstu Zakona ni jednom riječju ne spominje mogućnost da su Trgovački sudovi ovlašteni donijeti rješenje kojim se odbija prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe. "Odredbama ZFPPN-a uloga suda pretvara se u puko izdavanje potvrde o činjenicama utvrđenim u postupku pred Financijskom agencijom, a koje se temelje na utvrđenju samog dužnika, a što je prema mišljenju podnositelja Zahtjeva protivno Ustavu RH, Zakonu o sudovima te drugim zakonima RH", navodi Kolakušić.
Spornim smatra i što Zakon propisuje da trgovački sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati je li došlo do povreda zakonitosti u postupku priznavanja tražbina, iako su prema Zakonu o parničnom postupku ovlašteni odbiti prijedlog predstečajne nagodbe. Ističe i da su posljednjim izmjenama propisano da se u postupcima pred trgovačkim sudovima primjenjuju pravila izvanparničnog postupka, čime je tim sudovima oduzeto "i ono malo ovlaštenja u pogledu utvrđivanja zakonitosti postupanja u prethodnom postupku predstečajne nagodbe, propisanih Zakonom o parničnom postupku.
Pozivajući se na aktualne brojke sudac smatra da bi jedan od rezultata primjene spornog zakona moglo biti oko 4.000 stečajnih postupaka pokrenutih na prijedlog Financijske agencije, za što je potrebno više od tri milijuna kuna samo za objave oglasa u Narodnim novinama, na teret vjerovnika i državnog proračuna. Ipak i u zahtjevu Ustavnom sudu Kolakušić navodi da je ideja predstečajne nagodbe dobrodošao institut, čiji je pozitivan efekt i uvođenje načela potpune transparentnosti, odnosno javne objave cjelokupnog spisa predmeta, odluka tijela te svih podneska putem web stranica Financijske agencije.
