Vlada, kao drugi najveći dioničar Ine, sa strateškim partnerom treba dogovoriti što su strateški ciljevi i budućnost Ine, što se očekuje od Ine u idućem razdoblju, a da bi se dogovorili strateški ciljevi treba otvoriti i pregovore o povijesti Ine u zadnjih deset godina, kazao je ministar Vrdoljak, posjećajući da je privatizacija Ine počela 2003. godine. Vlada je pregovarački tim zadužila da pregovore vodi u skladu s okvirom za pregovore. Vrdoljak ističe kako treba raspraviti pitanja kao što su korporativno upravljanje, kontrola troškova, prerada, veleprodaja i maloprodaja naftnih derivata te plinsko poslovanje. To se treba raspraviti kako bi Ina sutra bila bolja nego danas, jer Ina može, mora i bit će bolja, poručio je.
Vladin će pregovarački tim redovito informirati Vladu o tijeku pregovora, prema potrebi može angažirati međunarodnu konzultantsku kuću kako bi se zajedno sa strateškim partnerom našlo najbolje rješenje, a okvir za pregovore daje mu i mogućnost angažiranja i tima pravnih stručnjaka s međunarodnim iskustvom za analizu svih ugovora između Vlade i MOL-a. U okviru za pregovore se navodi da je potrebno žurno provesti aktivnosti u cilju uspostave novog modela upravljanja Inom koji će omogućiti nesmetano poslovanje i razvoj Ine sukladno hrvatskim zakonima. Na tragu toga potrebno je pokrenuti postupak pregovora za niz ugovora - Ugovor o međusobnim odnosima dioničara i Ugovor o suradnji između Ine i MOL-a (oba od 17. srpnja 2003.), Prva izmjena i dopuna ugovorima o međusobnim odnosima dioničara i Glavni ugovor o plinskom poslovanju (oba od 30. siječnja 2009.) te Prvi dodatak Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju (od 16. prosinca 2009.).
U okviru za pregovore također se navodi kako je u pripremi pregovora potrebno definirati strateški značaj Ine za Hrvatsku glede njene energetske stabilnosti i sigurnosti opskrbe sukladno Zakonu o energiji, precizno utvrditi ugovorne uvjete pod kojima je MOL stekao vladajući položaj u Ini te detaljno ocijeniti izvršenje ugovornih obveza i prihvaćenih poslovnih ciljeva od strane MOL-a iz svih ugovora koji su predmet pregovora. Pritom se podsjeća na glavne odrednice ugovora o Ini, primjerice ugovora iz 2003. kojima se MOL obvezao održavati strateške ciljeve Ine kroz nastavak njena razvoja, istraživanje i proizvodnju nafte i plina i komercijalnih aktivnosti u Hrvatskoj i regiji, podržavati razvoj i obnovu Ininih rafinerija u Sisku i Rijeci.
No, u samom se okviru upozorava kako je modernizacija rafinerija praktički obustavljena - modernizacija rafinerije Sisak nije niti započela, dok je završena tek prva faza modernizacije rafinerije Rijeka, a rok za dovršenje druge faze prebačen s kraja 2010. na kraj 2014. godine. Podsjeća se i da su krajem siječnja 2009. s MOL-om zaključene prve izmjene i dopune ugovora o međusobnim odnosima kojima je u potpunosti promijenjena struktura upravljanja Inom, da se tzv. sustavom LODO (Lista ovlaštenja za donošenje odluka) drži formalno pod kontrolom sve funkcije i segmente poslovanja Ine, da je tim izmjenama MOL-u omogućeno i konsolidiranje poslovanja Ine u njegovim poslovnim knjigama. U okviru za pregovore se upozorava i na Glavni ugovor o plinskom poslovanju (od 30. siječnja 2009.) kojim je tadašnja Vlada uz ostalo predvidjela izdvajanje iz Ine tvrtke Prirodni plin koju bi otkupila država, a ranije su analize pokazivale da bi time Vlada na sebe preuzela teret gubitaka od nekoliko milijardi kuna, da su njime nerealno nisko postavljene koncesijske naknade koje Ina plaća za eksploataciju nafte i plina, itd.
Potpisom prvog dodatka Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju (s kraja 2009.), kako se navodi, ti problemi nisu riješeni već je njihovo rješenje prolongirano za kraj 2010., a istekom tog roka, zbog navedenih razloga, hrvatska država nije preuzela tvrtku Prirodni plin. U okviru za pregovore se iznosi i niz podataka o poslovnim rezultatima Ine, pa se uz ostalo navodi kako je ukupna proizvodnja nafte i plina u Hrvatskoj u stalnom padu, od 2009. do 2012. pala je za 14,2 posto, u tom je razdoblju prodaja derivata na hrvatskom tržištu pala za 24 posto, a na okolnim tržištima za 22 posto. Upozorava se i na pad prerade u rafinerijama Ine, na pad investicija s oko 3,1 milijarde kuna u 2009. na 1,28 milijardi kuna prošle godine, itd.
Posebno se zabrinjavajućim ocjenjuju prošlogodišnji rezultati poslovanja u odnosu na 2011. uz podatke o 62 posto manjoj ukupnoj dobiti, 17 posto nižoj realizaciji kapitalnih investicija, 35 posto nižoj proizvodnji nafte i plina, 30 posto većom uvozu sirovina/naftnih derivata i 29 posto većem uvozu prirodnog plina, itd. Zbog sveg toga očito je da postoje problemi u upravljanju Inom kao samostalnom integriranom naftnom kompanijom te da postoje razlozi za žurnim preispitivanjem postojećeg modela upravljanja iz 2009. godine te se nameće nužnost otvaranja pregovora kojima za cilj treba biti uspostavljanje novog modela na temelju ravnopravnih odnosa temeljem veličine dioničkih udjela pojedinih dioničara, navodi se u okviru za pregovore.
