"Cyber kriminal i industrijska špijunaža nažalost su dio svakodnevnice europskih tvrtki", rekao je europski povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier, istaknuvši da bi prijedlog zakona trebao povećati povjerenje tvrtki, znanstvenika i inovatora u EU i potaknuti ih na ulaganja u nova znanja. Poslovne tajne, zvane i "povjerljive poslovne informacije" ili "neobjavljene informacije", koriste tvrtke svih veličina u svim gospodarskim sektorima kako bi zaštitile čitav niz različitih informacija. To može biti proizvodni proces guma Michelin, recept za neku tradicionalnu slasticu, tehnologija i znanje u proizvodnji Airbusa ili Googleov algoritam za pretraživanje interneta.
Poslovne tajne osobito su važne za male tvrtke koje nemaju ljudske niti financijske resurse za zaštitu intelektualnog vlasništva većih razmjera. Za razliku od patentiranih izuma ili književnih djela zaštićenih autorskim pravima, vlasnik poslovne tajne, kao što su formule, poslovni procesi, recepti ili marketinški koncepti, nije nositelj isključivih prava nad njima. Konkurenti i druge treće strane mogu ih prema tome otkriti, razvijati i slobodno koristiti. Poslovne tajne pravno su zaštićene samo u slučajevima kada ih je netko stekao na nezakonit način, krađom ili mitom.
Po jednom europskom istraživanju objavljenom u srpnju ove godine, petina tvrtki u Europskoj uniji tvrdi da su im se u zadnjih deset godina krale poslovne tajne, u mnogim slučajevima više od jednom. To se odnosi na osjetljive poslovne ideje u fazi kada je još prerano da ih se zaštiti uobičajenim pravima intelektualnog vlasništva kao što su zaštitni znak, autorska prava ili patenti. "Komisijin prijedlog važna je potvrda komercijalne vrijednosti neobjavljenih informacija", smatra Peter Bogaert, partner u odvjetničkoj tvrtki Covington & Burling LLP iz Bruxellesa. "To ima posebnu važnost za industrije koje se temelje na znanju, kao što su znanosti o životu, gdje su potrebni jako skupi paketi podataka ne samo za razvoj nego i za ishođenje odobrenja proizvoda", rekao je.
Poslovne tajne cure unutar EU-a, ali ih kradu i strane tvrtke, osobito iz jugoistočne Azije. Nedavno ispitivanje EK pokazalo je da je 2013. 25 posto tvrtki bilo suočeno s krađom informacija, prema 18 posto 2012. "Predložena direktiva sadrži i principe za ograničeni pristup podacima u slučaju sudskog postupka, što će biti također relevantno u kontekstu sadašnjih pregovora o transparentnosti podataka koje se daje regulatornim vlastima", rekao je Bogaert. Različite definicije poslovnih tajni i različiti pravni lijekovi u 28 država članica čine to pitanje još složenijim. "Princip koji stoji iza ovog je ispravan jer su sudski postupci zbog poslovnih tajni teški i zahtijevaju razumijevanje 28 različitih pravnih režima", rekao je Jan-Diederik Lindemans, stručnjak za poslovne tajne pri odvjetničkoj tvrtki Crowll & Mioring iz Bruxellesa.
U nekim državama članicama tvrtke ne mogu na sudu svjedočiti o krađi poslovnih tajni a da ih pritom javno ne objave. Problem je najizraženiji u digitalnom sektoru, ali je ozbiljan i u drugim visokotehnološkim industrijama poput aeronautičke, kao i u uslužnom sektoru. Komisija predlaže usklađivanje definicije poslovnih tajnih i njihove zloporabe u EU. Želi uvesti i skup građanskih pravnih lijekova koje bi nositelji prava mogli koristiti u svim državama članicama EU-a.
Predviđa se, primjerice, mogućnost zabrane uvoza proizvoda koji su proizvedeni izvan EU-a zahvaljujući krađi poslovne tajne. Uključuje i mjere koje bi trebale osigurati da poslovne tajne o kojima se raspravlja na sudovima mogu i ostati tajnima. No, pitanje je kako bi takav sustav funkcionirano u praksi, kazao je Lindemans. Komisija je pod velikim pritiskom SAD-a i Japana da razjasni svoja pravila o tom pitanju u kontekstu pregovora o slobodnoj trgovini koje vodi s njima. "To je jako važno pitanje jer je SAD nekoliko svjetlosnih godina ispred Europe u zaštiti poslovnih tajni", rekao je Lindemans.
