O prijedlogu direktive o izaslanim radnicima zemlje članice pregovarale su već 18 mjeseci i da se dogovor nije postigao na ovom sastanku teško da bi bilo ikakvih izgleda da se taj zakon prihvati do kraja mandata sadašnjeg saziva Europskog parlamenta. "Iznimno mi je drago što je Vijeće danas postiglo ključni sporazum o primjeni direktive o izaslanim radnicima, uspjevši uspostaviti ravnotežu između slobodnog obavljanja ekonomskih aktivnosti i zaštite radničkih prava. To je dobro za svaku zemlju članicu bez obzira na to da li izaslani radnici dolazi iz nje ili je ona zemlja primateljica", izjavila je litavska ministrica socijalne sigurnosti i rada Algimanta Pabedinskiene.
Ona je dodala da će ovaj dogovor pridonijeti slobodi kretanja usluga, poštenijem tržišnom natjecanju između pružatelja usluga i osigurati veću socijalnu sigurnost za izaslane radnike. Prema direktivi iz 1996. godine, neko poduzeća može izaslati svoga radnika u neku drugu zemlju članicu EU-a do dvije godine, pri čemu mora poštovati neke uvjete u zemlji prijema radnika, poput minimalnih plaća, radnih uvjeta itd., dok socijalne doprinose nastavlja plaćati u zemlji iz koje radnik dolazi. Međutim, ta se direktiva često krši, posebito u građevinskom sektoru, gdje su radnici često plaćeni manje od najniže propisane plaće, čime se stvara nelojalna konkurencija domaćim građevinskim tvrtkama.
Česta praksa je bila da se u nekoj zemlji, obično u nekoj novoj članici gdje je niži životni standard samo registrira tvrtka, koja u toj zemlji nema ništa osim poštanskog sandučića, a onda zaposli radnike u zemlji u kojoj posluje fiktivno ih prikazujući kao izaslane radnike iz zemlje u kojoj je tvrtka samo registrirana. Rezultat je bio da je na se na takav način snižavala cijena rada i stvarala nelojalna konkurencija u zemlji prijema, a istodobno radnici su bili plaćeni ispod minimalne razine i gotovo bez ikakvih prava. Zemlje članice u pregovorima oko nove direktive podijelile su se u dva tabora.
Prvi je predvodila Francuska koja traži više kontrola, a u drugom taboru su uglavnom nove članice Poljska, Mađarska, Češka, ali i Velika Britanija koje se pribojavaju da bi snažnije reguliranje slanja radnika postupno dovelo u pitanje samu mogućnost da se oni šalju u drugu članicu. U traženju kompromisa, Francuska i Njemačka su predložile da se uvede "otvorena lista" dokumenata koji se mogu tražiti od poduzeća koje šalje radnike, čemu se protive Britanci koji žele da se popis tih dokumenta čvrsto definira i da se onda ne može proširivati. Na kraju je preokret u stajalištu Poljske omogućio da se dogovor izglasa.
Sedam zemalja je glasovalo protiv ovoga sporazuma - Velika Britanija, Mađarska, Češka, Latvija, Estonija, Slovačka i Malta. Hrvatski ministar rada Mirando Mrsić izjavio je da se Hrvatska zauzima za to da se direktivom zaštite izaslani radnici, ali i radnici u zemljama u koje dolaze izaslani radnici. Ovaj dogovor predstavlja zajedničku poziciju zemalja članica. Sada će one na temelju te pozicije pregovarati s Europskim parlamentom tako da ovo još nije konačni tekst jer može doći do promjena. Dogovor su odmah pozdravili predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy, Parlamenta Martin Schulz i povjerenik za zapošljavanje i socijalna pitanja Laszlo Andor.
"Čestitam Vijeću i litavskom predsjedništvu na postignutom dogovoru koji će pojačati nadzor u provedbi zajedničkih pravila za izaslane radnike. Važno je izbjeći zloparabe kod slobodnog kretanja radnika - temeljnog prava u Europi" rekao je Van Rompuy. "Nova će pravila smanjiti prostor za prijevare i zloparabe koje se se događale prema sadašnjem zakonu. Sada će krenuti pregovori s Europskim parlamentom, koji se nada još dodatno popraviti tekst" rekao je Schulz. Povjerenik Andor zatražio je od Vijeća i Parlamenta da što prije postignu dogovor o definitivnom usvajanju dirketive.
