Europska komisija objavila je u srijedu svoj drugi energetsko-klimatski paket u kojem predlaže da se do 2030. smanji emisija stakleničkih plinova za 40 posto u odnosu na emisiju iz 1990. Komisija predlaže da smanjenje emisije stakleničkih plinova bude zakonski obvezno te da se udio energije iz obnovljih izvora poveća na 27 posto na razini EU-a, dok države članice mogu same odrediti svoje nacionalne ciljeve.
Drugi energetsko-klimatski paket nadogradnja je prvog paketa koji je na snazi od 2009. i kojim su definirana tri cilja koja treba ispuniti do 2020., smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 20 posto, povećati na 20 posto udio energije iz obnovljih izvora i smanjiti potrošnju energije za 20 posto. Do 2012. Europska unija je uspjela smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za 18 posto. Novi cilj za povećanje energetske učinkovitosti do 2030. nije određen.
Komisija će ovo ljeto provesti reviziju dosadašnjih rezultata na tom području i potom na jesen predložiti konkretne ciljeve. Po postojećim podacima, države članice ostvarit će do 2020. uštedu energije od 17 posto umjesto indikativnih (neobvezujućih) 20 posto. Novi ciljevi Uniji bi trebali omogućiti da ostane globalni lider u borbi protiv klimatskih promjena, ne nanoseći štetu europskom gospodarstvu, ističe Komisija. "Političko umijeće sastoji se u tome da se predloži nešto što može proći", kazala je povjerenica za klimu Connie Hedegaard, napominjući da nevladine organizacije mogu predlagati strože ciljeve ali "one nisu odgovorne" za njihovu provedbu.
Industrijska udruženja pozdravila su Komisijin prijedlog zbog njegove jednostavnosti i ekonomičnosti, no mnogi aktivisti za zaštitu okoliša nisu zadovoljni. Konfederacija poslodavaca BusinessEurope ocijenila ga je "pozitivnim", dok ga neki ekolozi opisuju riječima "hodaj sada, sprintaj poslije", upozoravajući da će EU morati uložiti dvostruko veće napore u zadnja dva desetljeća do 2050. u odnosu na četiri desetljeća prije. Greenpeace se, primjerice, zauzima za daleko strože i obvezujuće ciljeve do 2030.: smanjenje emisije CO2 od najmanje 55 posto, povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 45 posto i energetsku uštedu (učinkovitost) od 40 posto.
Prijedlog još treba usuglasiti s Europskim parlamentom, koji se zauzima za puno stroži pristup, i državama članicama, koje su podijeljene. Neke podržavaju blaže mjere, a neke strože. Novi europski ciljevi bit će osnova za pregovaračko stajalište EU-a za UN-ove pregovore o klimi, koji bi do kraja 2015. trebali dogovoriti novi globalni sporazum za borbu protiv klimatskih promjena, nasljednika Protokola iz Kyota koji istječe 2020.
Tim globalnim naporima želi se spriječiti porast prosječne temperature u svijetu za dva stupnja Celzijevih u odnosu na predindustrijske razine, što bi imalo katastrofalne posljedice. No, Brook Riley, aktivist organizacije Prijatelji Zemlje, sumnja u to. On smatra da su izgledi da se to izbjegne predloženim mjerama 50-postotni. Kevin Anderson iz Tyndallova centra za istraživanje klimatskih promjena još je pesimističniji i smatra da postoji 70-postotna šansa da će globalna temperatura porasti za više od dva stupnja, prenosi EurActiv.
Jorgen Henningsen, bivši direktor u Europskoj komisiji i voditelj europskih pregovarača u pregovorima o UN-ovoj konvenciji o klimi i Protokolu iz Kyota, napominje, međutim, da europske emisije igraju malu ulogu u ukupnim globalnim emisijama te da povećanje globalne temperature i klimatske promjene mnogo više ovise o emisijama u drugim dijelovima svijeta.
"Tužno je što je, ako su znanstveni podaci točni, maksimalno povećanje temperature od dva stupnja propuštena prilika. Izazov pred europskim i drugim svjetskim čelnicima više nije kako ne prekoračiti dva stupnja, nego kako učiniti sve što je moguće kako bi se ograničila šteta", poručuje, u osvrtu za EUobserver. O prijedlogu Europske komisije raspravljat će se na summitu čelnika EU-a u ožujku i lipnju. Prijedlog zakona očekuje se početkom iduće godine.
