"Počeli smo jučer razgovore o međudržavnom sporazumu koji bi trebao poduprijeti sanaciju banaka i cijeli proces sanacije banaka, ali tu ima još dosta problema. Osnovni je problem što je za sanacijski fond predviđeno razdoblje od deset godina za njegovo punjenje, što uvijek stvara prazninu. Zato smo još daleko od dogovora i pokušat ćemo doći do njega u sljedećih desetak dana", izjavio je hrvatski ministar financija Slavko Linić, koji je sudjelovao na sastanku svojim kolegama iz zemalja članica EU-a.
Ministri financija Europske unije postigli su 19. prosinca prošle godine dogovor o drugom stupu bankovne unije, koja treba osigurati da se banke ne spašavaju sredstvima poreznih obveznika, što je eurozonu 2008. gurnulo u duboku krizu. Drugi stup bankovne unije ključna je dopuna prvom stupu, jedinstvenom nadzoru banaka, i sastoji se od već usvojenih pravila za sanaciju ili likvidaciju banaka te od jedinstvenog mehanizma za sanaciju banaka. Međutim, Europski parlament, koji o tom pitanju suodlučuje zajedno sa zemljama članicama, nije zadovoljan postignutim dogovorom.
Zastupnici su početkom veljače izglasali rezoluciju u kojoj su iznijeli svoja stajališta o tim pitanju, a koja se dosta razlikuju od stajališta zemalja članica. Tri su glavna pitanja oko kojih postoje najviše neslaganja. Parlament ne želi da fond za sanaciju banaka, koji će biti dio jedinstvenog mehanizma, počiva na temelju međuvladina ugovora, a ne na temelju europskih ugovora. Ako se taj fond uspostavi kroz međuvladin ugovor onda parlament ne bi imao nikakva utjecaja na upravljanje njime. Države članice su na inzistiranje Njemačke pristale da to bude na temelju međuvladina ugovora, jer je njemačka vlada tvrdila da bi taj mehanizam u suprotnom slučaju mogao odbaciti Ustavni sud u Karlsruheu.
Parlament također ne želi da zemlje članice imaju zadnju riječ u vrlo kompliciranom načinu odlučivanja koje će banke ići u stečaj. Zastupnici žele da to bude u nadležnosti Komisije, koja može reagirati brzo, čak i tijekom vikenda, što je iznimno važno da bi se izbjegla panika na financijskim tržištima. Zastupnici također ne žele da sanacijski fond, koji će se puniti doprinosima banaka, postane zajednički fond tek za 10 godina. Taj fond bi nakon deset godina trebao na raspolaganju imati 55 milijardi eura.
U početku bi svaka zemlja koja sudjeluje u bankovnoj uniji trebala imati svoju nacionalnu ladicu u tom fondu, a onda bi se svake godine za 10 posto smanjivao nacionalni dio, a povećavao zajednički i tek na kraju desetgodišnjeg razdoblja fond bi bio u potpunosti zajednički. Ako se do travanjske sjednice ne postigne dogovor između Vijeća i Parlamenta, postoji opasnost da zakonodavni paket o drugom stupu bankovne unije mogao bi kasniti i do godinu dana.
