U predmetu "Krznarić protiv Hrvatske" podnositelj zahtjeva prigovarao je da su mu domaća nadležna tijela povrijedila pravo na mirno uživanje vlasništva jer mu nije omogućeno da otkupi stan u kojem živi, a koji mu je bio dodijeljen na privremeno korištenje kao službeni stan u tzv. "cestarskoj kući". Također je prigovarao da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog predugog trajanja parničnog postupka u kojem se raspravljalo o njegovom zahtjevu za kupnju stana. Europski sud prihvatio je tvrdnje Republike Hrvatske da prigovori koje iznosi podnositelj u pogledu pitanja prava na kupnju stana izlaze izvan okvira vremenske nadležnosti Europskog suda.
U Uredu zastupnika Hrvatske pred sudom u Strasbourgu podsjećaju da je taj sud u mnogobrojnim ranijim odlukama utvrdio da može razmatrati samo one odnose koji su nastali nakon što je tužena država ratificirala Konvenciju. "Uvažavajući činjenicu da je o zahtjevu podnositelja za kupnju stana pravomoćno odlučeno u travnju 1997. a da je Republika Hrvatska ratificirala Konvenciju u studenom 1997. Europski sud je zaključio da prigovori podnositelja izlaze izvan okvira njegove vremenske nadležnosti radi čega je iste proglasio nedopuštenim rationae temporis", ističu u Uredu.
Što se tiče prigovora o povredi prava na suđenje u razumnom roku i ovdje je Europski sud prihvatio argumentaciju Republike Hrvatske o tome da je prigovor podnesen Sudu izvan roka od šest mjeseci od konačne odluke domaćih tijela. Naime, zadnja odluka o ovom pitanju bila je odluka Ustavnog suda od 17. veljače 2006. dok je zahtjev Sudu podnesen 30. svibnja 2011.
