Riječ je o pravu, a ne o obvezi uvođenja zabrane stranim radnicima. Tako neke zemlje, Velika Britanija, Irska i Švedska, uopće nisu uvodile ograničenja i od prvog su dana primale radnike iz novih zemalja, a samo su dvije zemlje, Njemačka i Austrija, iskoristile tu mogućnost do kraja sedmogodišnjeg razdoblja, dok su ostale zemlje ranije ukinule ograničenja.
Ograničenje je važilo za radnike iz Češke, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Poljske, Slovačke i Slovenije, dok su se građani Cipra i Malte, koji su također ušli 1. svibnja 2004. godine, od početka mogli slobodno zapošljavati u starim članicama. Privremeno ograničavanje slobode kretanja radnika, koja je dio slobode kretanja osoba i koja uz slobodu kretanja roba, usluga i kapitala predstavlja jednu od četiriju temeljnih sloboda na kojima počiva jedinstveno europsko tržište, uvodila se u većini slučajeva kada se EU širila.
Iste odredbe vrijedit će i za Hrvatsku, a zemlje članice, svaka za sebe, odlučivat će hoće li koristiti pravo na privremeno ograničavanje pristupa svom tržištu rada za hrvatske radnike. Za Bugarsku i Rumunjsku, koje su ušle tri godine kasnije, 1. siječnja 2007. godine, ograničenje može trajati do 31. prosinca 2013. Trenutačno, Bugari i Rumunji mogu slobodno i bez ikakvih ograničenja raditi u 15 od 25 zemalja članica (Danskoj, Estoniji, Cipru, Latviji, Litvi, Poljskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Finskoj, Švedskoj, Mađarskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i Češkoj)- Još deset zemalja (Belgija, Njemačka, Irska, Francuska, italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Velika Britanija i Malta) koriste različite vrste ograničenja za radnike iz Bugarske i Rumunjske.
Najčešće se traži dozvola za rad, koju je u u pojedinim gospodarskim sektorima jako teško dobiti, dok ograničenja za samozaposlene osobe uglavnom nema. Prema sadašnjim najavama, svih deset zemalja iskoristit će pravo i zadržati ograničenja za potpuno otvaranje tržišta rada za Bugare i Rumunje do samog kraja prijelaznog razdoblja, 31. prosinca 2013. godine. Uočljivo je da je znatno narastao broj zemalja koje će do kraja primjenjivati ograničenja - 10 zemalja, dok su za prethodnu skupinu zemalja, samo dvije "stare" članice, Njemačka i Austrija, to koristile.
Zanimljivo je da su među zemljama, koje će do kraja koristiti pravo na ograničavanje slobode kretanja radnika Velika Britanija i Irska, koja je prva i od početka otvorila svoje tržište za radnike iz zemalja koje su ušle 2004. godine. To je nesumnjivo posljedica financijske i gospodarske krize. Europska komisija ističe da su dosadašnja kretanja radnika na relaciji istok-zapad imala pozitivan utjecaj na tržište radne snage.
U zemljama koje su primale radnu snagu smanjena je raširenost rada na crno, a plaće domaćih radnika do gospodarske krize čak su i rasle. Zemljama izvoznicama radne snage to je pomogle da smanje stopu nezapolenosti, primjerice u Poljskoj je stopa nezapolenosti s 19 posto 2004. godine pala na 8,2 posto 2009. godine. S druge strane, povećana je opasnost od odlaska obrazovane radne snage, što se do sada ponajprije osjetilo u zdravstvu. Europska komisija ne očekuje masovni odljev radne snage nakon isteka prijelaznog razdoblja.
Prema njemačkoj Zakladi Friedrich Ebert, u Njemačku i Austriju moglo bi se očekivati oko 200.000 radnika godišnje u razdoblju 2011-2013., što bi se postupno smanjilo na 150 tisuća godišnje 2015. godine. Prema istraživanjima Zaklade Friedrich Ebert, u slučaju da se ispuni maksimalno očekivani broj radnih migranata u Njemačkoj, to bi donijelo gospodarski rast toj zemlji od 1,16 posto, smanjilo bi razinu plaća za 0,4 posto, a stopa nezaposlenosti povećala bi se za 0,2 posto.
U Njemačkoj postoji strah od masovnog priljeva stranih radnika, a tamošnji novinski komentatori upozoravaju da nitko ne primjećuje da stranci rade one poslove za kojima među Nijemcima ne postoji velika potraga, a da su brojni njemački stručnjaci, koji su ostali bez posla, zahvaljujući slobodi kretanja radnika, našli posao u drugim članicama.