Presude su, kako je kazala, prevedene na hrvatski no prikazane nešto sažetije kako bi hrvatski praktičari, posebno hrvatski suci vidjeli kako te presude izgledaju te kako Europski sud odgovara na pitanje nacionalnim sudovima i kako će u budućnosti odgovoriti hrvatskim sudovima, kada je u pitanju primjena europskog prava.
Direktive, kako je napomenula, zabranjuju diskriminaciju u području rasnog i etničkog porijekla, dobi, spolne orijentacije i invaliditeta. "To jesu područja koja su definirana Zakonom o suzbijanju diskriminacije, no sud širi direktive svojim tumačenjem. On ih definira svaki put na pomalo drugačiji način", rekla je Šimonović Einwalter dodajući kako će hrvatski sudovi to morati pratiti kad postanemo članicom EU.
Napomenula je da bismo zapravo to trebali pratiti već sada, kako bi se hrvatska praksa razvijala u skladu s europskom. Publikacija, među ostalim, navodi i primjer belgijskog poslodavca koji je objavio oglas za zapošljavanje novih djelatnika, a u nekom intervjuu je izjavio kako neće zaposliti imigrante, pri tome misleći na imigrante sjevernoafričkog podrijetla jer, kako je rekao, njegove mušterije ne žele da im takve osobe u domovima instaliraju vrata.
Pred belgijskim sudom drugog stupnja pojavilo se pitanje da li je to izravna diskriminacija obzirom da nema konkretne žrtve. Europski sud je na to rekao kako ta izjava djeluje "odvraćajući sama po sebi do te mjere da nije potrebno tražiti konkretnu osobu", te je zaključio da je riječ o izravnoj diskriminaciji na temelju etničkog i rasnog podrijetla.
Direktive su uže nego naše nacionalno zakonodavstvo, ocijenila je Lovorka Marinović iz Centra za nove inicijative, dok je predstojnik vladinog Ureda za ljudska prava Luka Mađerić naglasio kako imamo primjereno antidiskriminacijsko zakonodavstvo koje se tijekom protekle dvije godine i primjenjuje. Također, kako je kazao, imamo i prve sudske presude vezane za naše zakonodavstvo na području suzbijanja diskriminacije.
