Zemljišnoknjižni upis može se zahtijevati na temelju privatne ili javne isprave. Kada se radi o javnoj ispravi, to su u praksi najčešće odluke suda ili javnog bilježnika.
Prema članku 108. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama kada zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud ograničit će se na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.
Također, prema stavku 1. alineji 1. istog članka, zemljišnoknjižni sud će, nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu.
Kada se radi o upisu prava vlasništva na pomorskom dobru, temeljno treba reći da je prema članku 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom.
Budući da se u slučaju pomorskog dobra radi o općem dobru, tu kategoriju Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definira kao one dijelove prirode koji nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava i koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala. Osim toga, članak 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.
Vezano upravo uz (ne)mogućnost upisa prava vlasništva na pomorskom dobru postoji sudska praksa, Odluka Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1052/10 od 21. listopada 2010.
Temeljno pitanje u tom predmetu bilo je može li zemljišnoknjižni sud dopustiti upis prava vlasništva na nekretninama koje prema zemljišnoj knjizi imaju svojstvo pomorskog dobra (iako bi to proizlazilo iz tabularne isprave)?
U obrazloženju te odluke kao ključno je navedeno:
"Upis prava vlasništva predlagatelj je tražio na temelju rješenja o pretvorbi društvenog poduzeća I. s.p.o. od 12. veljače 1993. u dioničarsko društvo I. d.d.; rješenja Trgovačkog suda u S. od 9. rujna 1997. o otvaranju stečajnog postupka nad društvom I. d.d. i rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 13. lipnja 2005. godine izmijenjenog rješenjem od 2. veljače 2010. godine kojim je utvrđeno da su predmetne čest. zgr. procijenjene u vrijednost društvenog kapitala tog trgovačkog društva.
Prema izvještaju o knjižnom stanju u spisu predmetne čest. zgr. na dan podnošenja prijedloga 5. ožujka 2010. upisane su kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist društvenog poduzeća I. i sa zabilježbom da imaju svojstvo pomorskog dobra.
Iz same zemljišne knjige vidljivo je da ne postoje pretpostavke za dopuštenje zatraženog upisa u smislu odredbe čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV).
Naime, prema tom propisu, pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, odnosno, ako pretvorba nije uslijedila, pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ali samo ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
U smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZV-a i čl. 5. st 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, nekretnine koje predstavljaju pomorsko dobro ne mogu biti objektom stvarnih prava, dakle ni prava vlasništva.
Iz zemljišne knjige proizlazi, dakle, da postoji zapreka zatraženom upisu u smislu čl. 108. st. 1. podst. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, pa je prijedlog pravilno odbijen."
Dakle, ne može se dopustiti upis prava vlasništva (iako bi to proizlazilo iz tabularne isprave) na nekretninama koje prema zemljišnoj knjizi imaju svojstvo pomorskog dobra.