c S
U središtu

Ograničenje ukidanja prvostupanjske presude u radnim sporovima

25.08.2011 Nedavno doneseni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku donio je i neke novine u području radnih odnosa. Jedna od njih odnosi se na ograničenje ukidanja prvostupanjskih presuda u radnim sporovima.

Naime, člankom 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 57/11) predviđeno je da sud drugog stupnja u postupku u parnicama iz radnih odnosa, prvostupanjsku odluku u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

Ako drugostupanjski sud nađe da bi prvostupanjsku odluku trebalo ukinuti i nakon što je ona bila već jedanput ukinuta u povodu žalbe i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugostupanjski će sud sam provesti postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog kojih bi prvostupanjsku odluku trebalo ponovno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ovdje se primjenjuju odredbe članka 373.a do 373.c Zakona o parničnom postupku.

Može se reći da će predloženo rješenje značajno pridonijeti skraćivanju radnih sporova jer će se smanjiti broj ukidanja prvostupanjskih presuda i vraćanja na ponovni postupak u ovim osjetljivim sporovima.

Naime, radni su sporovi, i to posebice sporovi u vezi s prestankom ugovora o radu, od egzistencijalnog značenja za radnike, pa donošenje pravomoćne presude donesene nakon niza godina vođenja postupka, često gubi smisao i ne predstavlja očekivanu sudsku zaštitu.

Poslodavcu također odgovara što brži završetak radnog spora jer na taj način izbjegava nakon dugotrajnog spora vraćati radnika na rad i isplatu svih novčanih zaostataka koji su se tijekom sudskog postupka nagomilali.

Moguće je, doduše, da se uz navedeno zakonsko rješenje pojave dva problema. Prvi je mogućnost pada kvalitete drugostupanjskih odluka. Drugi je eventualno neprofesionalno postupanje suca prvog stupnja, ako, nakon što mu je ukinuta prvostupanjska presuda, ne postupi prema uputi suda drugog stupnja već jednostavno odmah vrati spis s identičnim postupkom i presudom, znajući da mu sud drugog stupnja više ne može ukinuti presudu.

Navedeni mogući problemi jednostavno predstavljaju rizike koje je potrebno preuzeti ako se želi ubrzati rješavanje radnih sporova koji su najčešće od životnog značenja za radnike.

Bitno je i napomenuti da je protiv odluke, koju sud drugog stupnja donese nakon provedene prvostupanjske presude, uvijek dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.