Do intervencije umješača može doći bilo na inicijativu potencijalnog umješača koji je saznao za parnicu za čiji je ishod zainteresiran ili povodom obavijesti suda na inicijativu parničnih stranaka.
Razlikuju se tri tipa umješača: obični umješač, umješač s položajem jedinstvenog suparničara i umješač sui generis.
Obični umješač je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama stranka kojoj se pridružio uspije u parnici (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Dakle, on nije stranka u postupku, a pravni interes da sudjeluje u tuđoj parnici ima stoga što se pravne posljedice donesene presude mogu posredno odraziti i na njegovu pravnu situaciju. Postojanje interesa koji nije pravni (ekonomski, društveni) nije dovoljno za miješanje u tuđu parnicu.
Umješač može stupiti u parnicu tijekom cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu te tijekom postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka. Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek.
Parnične stranke mogu se u svim stadijima postupka protiviti miješanju, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača. Protiv rješenja kojim sud intervenciju odbija dopuštena je posebna žalba (članak 378.), dok se rješenje kojim sud dopušta miješanje može pobijati samo žalbom protiv odluke o glavnoj stvari (članak 207. stavak 3.). Umješač može sudjelovati u postupku do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija njegovo sudjelovanje i do tada umješačeve radnje imaju uvjetno značenje.
Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se nalazi u trenutku kada se umiješa u parnicu te je prekludiran za one parnične radnje koje se, s obzirom na tijek parnice, više ne mogu poduzeti. U nastavku postupka ovlašten je stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio, no, važno je naglasiti da parnične radnje umješača za tu stranku imaju pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama (članak 208. stavak 4.). Tako umješač ne može priznati činjenice nepovoljne za stranku kojoj se pridružio, niti se protiviti izvođenju dokaza koje je stranka predložila, no može predlagati nove dokaze, osporavati navode protivnika, ulagati pravne lijekove, itd.
Iako umješač poduzima procesne radnje u svoje ime, one se tretiraju kao radnje stranke kojoj se pridružio ako ih ona izričito ne ospori odnosno stranka može oduzeti pravni učinak i onoj radnji umješača koja bi za nju mogla biti korisna.
Nakon pristanka obiju parničnih stranaka, umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio (članak 208. stavak 5.).
Što se tiče učinka presude na umješača, on ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo ako je on, s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke, bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje (članak 208.a).
Ako se pravni učinak presude odnosi i na umješača odnosno kada on ima u parnici položaj jedinstvenog suparničara, tada nema mogućnost otkloniti od sebe pravne efekte pravomoćnosti donesene presude. Umješaču s takvim položajem treba dostavljati sve pozive i pismena, a kako on sa strankom zapravo predstavlja jednu parničnu stranku, stranka ne može poduzimati radnje u postupku s kojima umješač nije suglasan. Umješač s položajem jedinstvenog suparničara može podnijeti izvanredni pravni lijek i u parnici u kojoj do nastupanja pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije sudjelovao kao umješač (članak 209. stavak 2.).
Iako umješač u pravilu ne može biti osuđen na naknadu parničnih troškova, kada se o naknadi prosuđuje po načelu krivnje i umješač bi mogao biti osuđen nadoknaditi troškove protivniku i stranci kojoj se pridružio. Stranka koja izgubi spor dužna je svom protivniku nadoknaditi troškove prouzrokovane sudjelovanjem svog umješača (njegove radnje prihvatila je kao svoje). Ako stranka kojoj se pridružio uspije u parnici, umješač ima pravo na naknadu troškova od protivnika. Umješač je dužan objema strankama nadoknaditi troškove prouzročene svojim neosnovanim zahtjevom da mu se dopusti miješanje u parnicu.
Umješač sui generis je centar za socijalnu skrb, čiji položaj u parnici podrobnije uređuje Obiteljski zakon.
Literatura: S. Triva, M. Dika, „Građansko parnično procesno pravo“, Narodne novine, Zagreb 2004.
Ogledni primjer podneska umješača o stupanju u parnicu
Iz sudske prakse:
– „Utoliko je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da umješač ne može izjaviti pravni lijek (u ovom slučaju žalbu) ako se stranka na čijoj je strani pristupio, nije koristila ovim svojim pravom. Naime, okolnost što tuženik u ovom predmetu nije podnio žalbu protiv presude ne znači da je tuženik time manifestirao svoju volju da podnošenje žalbe nije u njegovom interesu, a kako to smatra drugostupanjski sud. Naprotiv, u kontekstu naprijed izloženog, ovaj revizijski sud smatra da bi takvo zaključivanje bilo opravdano jedino u slučaju da je tuženik izričito otklonio izjavljenu žalbu umješača - a to ovdje nije uslijedilo.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev x 227/2009-2 od 4. lipnja 2009.
– „Prema tome, već iz izjava umješača danih tijekom postupka proizlazi da umješač nema nikakvog pravnog interesa da tužitelj uspije u ovom sporu, već umješač ima isključivo ekonomski interes. … Prema tome, tumačenjem argumentum a maiori a minus iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odbiti sudjelovanje umješača zbog nedostatka pravnog interesa neovisno od toga što se same stranke nisu protivile umješačevom sudjelovanju u postupku.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske , broj Pž 4882/04-5 od 11. rujna 2007.
– „Sudsku nagodbu mogu zaključiti samo stranke tijekom postupka, ali ne i umješači. Umješači mogu samo pristupiti nagodbi koju su zaključile parnične stranke.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1251/05 od 8. rujna 2005.
– „Premda se u stečajnom postupku na odgovarajući način primjenjuju pravila parničnog postupka pred trgovačkim sudovima, stečajni postupak je izvanparnični postupak pa u njemu ne može sudjelovati umješač na strani stečajnog dužnika.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske , broj Pž-1800/05 od 22. studenoga 2005.
– „Umješač je stečajni vjerovnik čija je tražbina priznata u stečajnom postupku. Sukladno toj činjenici, umješač ima pravni interes da u parnici uspije tužitelj. Ako bi sud prihvatio tužbeni zahtjev pravna radnja će biti bez učinka prema stečajnoj masi, a time bi prvotuženik izgubio pravo odvojenog namirenja. Krajnji rezultat pobijanja morao bi se očitovati u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika, a time i umješača što dokazuje njegov pravni interes za miješanje u ovoj parnici.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž 4508/03-3 od 24. listopada 2006.
– „U odnosu na revizijske razloge koje ističe umješač treba odgovoriti da umješač nije stranka u postupku i zato umješač ne može osporavati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu u presudi temeljem svojih odnosa s tuženim kojem se u postupku pridružio kao umješač.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1948/1997-2 od 11. ožujka 1998.
– „Po pravnom shvaćanju ovog suda, a u tumačenju odredbe čl. 358. st. 2. Zakona o parničnom postupku, jasno proizlazi da je žalba nepravovremena samo u slučaju ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje. Okolnost, što je umješač podnio pravovremenu žalbu protiv rješenja objavljenog na glavnoj raspravi - ne čekajući pismeni otpravak istog, ne može imati isti pravni učinak kao da žalba nije niti podnesena. …. Na ovakvo zauzeto pravno shvaćanje revizijskog suda upućuje i odredba čl. 349. st. 1. Zakona o parničnom postupku, po kojoj se stranka može odreći prava na žalbu od časa kada je presuda (pa tako i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba), objavljena, pa bi smisao te odredbe upućivao na zaključak da od tog časa može žalbu i podnijeti.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 1829/1997-2 od 15. ožujka 2000.
– „Suprotno žalbenim navodima protustranke, umješač ima pravo na sudsku zaštitu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. To zato što isti, iako nema procesno pravni položaj stranke u postupku, u istom sudjeluje jer ima pravni interes da stranka kojoj se pridružio u tom postupku uspije te je ovlašten poduzimati parnične radnje koje su u načelu povoljne za stranku kojoj se pridružio te stoga ima pravni interes da sud u razumnom roku dovrši postupak i donese odluku jer će se pravne posljedice te odluke na posredan način odraziti i na njegovu pravnu situaciju. S obzirom na navedeno umješač je ovlašten zahtijevati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Gžzp 107/2008-2 od 27. listopada 2009.
– „Naime, umješaču, pa ni onome sa položajem jedinstvenog suparničara (a što ovaj umješač u ovom sporu nije) presudom se ne može naložiti izvršenje bilo kakve činidbe, pa ni one na naknadu parničnih troškova, čak ni onda kada se pravni učinci presude trebaju odnositi na njega (a što ovdje nije slučaj).“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 2552/1999-2 od 4. veljače 2003.
– „Rješenje drugostupanjskog suda kojim je potvrđeno rješenje kojim se odbacuje žalba protiv rješenja o odbijanju prijedloga za sudjelovanje umješača u parnici nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava. Zbog toga u konkretnom slučaju pobijano rješenje nije rješenje protiv kojeg bi u smislu čl. 400. st. 1. ZPP bila dopuštena revizija.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt 15/2003-2 od 23. prosinca 2003.
– „Budući da umješač ima pravo na naknadu troškova postupka od stranke koja je izgubila spor to je zahtjev žalitelja za naknadu troškova ovršnog postupka osnovan.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž 2564/08-3 od 22. travnja 2008.
– „Parnične radnje umješača imaju pravni učinak za stranku kojoj se pridružio ako te radnje nisu u suprotnosti s radnjama stranke. Ako su i stranka i njen umješač izjavili žalbe, pa je stranka povukla svoju žalbu, žalba umješača je nedopuštena.“ – Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7758/05 od 19. rujna 2006.
– „Ovršni postupak nije ovlaštena pokretati osoba koja je u parničnom postupku sudjelovala kao umješač.“ – Odluka Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž 9719/1998 od 16. veljače 1999.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.