Razlikuju se zakonske i ugovorne otpremnine. Zakonske otpremnine bile bi one koje su definirane prvenstveno Zakonom o radu, ali i nekim drugim zakonima i propisima, dok bi ugovorne otpremnine bile one koje proistječu iz odredbi pojedinih ugovora o radu, Kolektivnih ugovora, Sporazuma između poslodavca i radnika, pa i one koje proistječu iz odredaba Pravilnika o radu koje je donio poslodavac.
Zakonska otpremnina
Na zakonsku otpremninu ima pravo radnik koji je dobio otkaz, bilo osobno ili poslovno uvjetovani (npr. „tehnološki višak“) ili zbog profesionalne nesposobnosti za rad (ozljeda na radu ili profesionalna bolest).
Uvjete koji se moraju ispuniti da bi radnik u slučaju prestanka radnog odnosa ostvario pravo na isplatu otpremnine te njezinu visinu i načina obračuna propisuje Zakon o radu. Prema članku 119. Zakona o radu poslodavac je dužan isplatiti radniku otpremninu ako su ispunjeni ovi uvjeti:
- da ugovor o radu otkazuje poslodavac
- da razlog prestanka radnog odnosa nije krivnja ili ponašanje radnika
- da je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo najmanje dvije godine pri čemu je nebitno je li radnik bio zaposlen na određeno ili neodređeno vrijeme
Članak 119. određuje i minimalnu visinu otpremnine i to u iznosu koji ne smije biti manji od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu i to za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca, te maksimalnu zakonsku otpremninu u visini šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Člankom 80. određeno je da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili profesionalnu bolest, a koji ne bude vraćen na rad, konkretno na odgovarajuće radno mjesto, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu od iznosa koji bi mu inače pripadao. Bitno je naglasiti da se odredbe o minimalnoj i maksimalnoj visini ne odnose na ugovorne otpremnine kod odlaska u mirovinu, već samo na prekid radnog odnosa otkazom ugovora o radu.
Ako su kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu definirani uvjeti prema kojima je izračun otpremnine za radnika povoljniji od gore navedenih zakonskih okvira (1/3 prosječne plaće za svaku godinu neprekinutoga rada kod poslodavca i maksimalni iznos od 6 prosječnih mjesečnih plaća), poslodavac je dužan radniku kojem otkazuje ugovor o radu obračunati i isplatiti otpremninu u skladu s odredbama iz tih dokumenata.
Iznos otpremnine za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu neoporeziv je do iznosa od 6.400,00 kn za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Iznos otpremnine zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti neoporeziv je do iznosa od 8.000,00 kn za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca (Pravilnik o porezu na dohodak, članak 13. stavak 2. točka 21.). Ako je iznos otpremnine određen u višoj stopi nego što je utvrđen Pravilnikom, isplata svote iznad neoporezivog dijela (6.400,00 kuna) utvrđuje se kao plaća pa se na tu svotu moraju platiti svi doprinosi, porez i prirez.
Zakonom nije definiran trenutak u kojem nastupa obaveza poslodavca na isplatu otpremnine, ali mišljenja smo da radnik ima pravo zahtijevati isplatu otpremnine od dana prestanka ugovora o radu. Prema članku 85. stavku 1. Zakona o radu poslodavac je dužan najkasnije u roku od petnaest dana od isplate otpremnine radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako je utvrđen isplaćeni iznos.
Ugovorna otpremnina
Ugovorne otpremnine u pravilu se ugovaraju radi povećanja iznosa zakonskih otpremnina i kod prijevremenog odlaska radnika u mirovinu. Međutim, kako radnik i poslodavac imaju široku slobodu ugovaranja međusobnih odnosa (članak 7. Zakona o radu), nema zapreke da se otpremnine ne ugovore i u nekim drugim slučajevima kao na primjer: redovan odlazak u mirovinu ili otpremnina ugovorena kod sporazumnog raskida ugovora o radu. Može se ugovoriti i da će otpremnina biti isplaćena bez obzira na uvjet od dvije godine rada kod poslodavca.
Također, nema nikakve zapreke da se ugovore i veći iznosi otpremnina koje se isplaćuju za slučaj otkaza od strane poslodavca od onih koji su propisani zakonom, međutim, nikako se ne može ugovoriti otpremnina koja je manja od zakonskog minimuma iz članka 119. Zakona o radu.
Ugovorne otpremnine u pravilu se isplaćuju jednokratno, no, moguće je ugovoriti i isplatu u ratama, kao i dokup mirovine kao vrstu otpremnine.
Otpremnine kod odlaska u mirovinu neoporezive su do iznosa od 8.000,00 kuna, a otpremnine kod sporazumnog raskida ugovora o radu smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada što znači da svota koja se isplaćuje u cijelosti podliježe plaćanju poreza i doprinosa.
Pripremio: Neven Brkić, dipl. iur.