Naime, rezultati pregovora ugrađuju se u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, koji prije potpisivanja mora potvrditi Europska komisija, Europski parlament i Vijeće. Država kandidatkinja otada se smatra državom pristupnicom. Da bi Ugovor stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti država članica i države pristupnice, prije čega većina država pristupnica provodi i referendum na kojem građani donose konačnu odluku o ulasku države u članstvo Europske unije.
Proces ratifikacije Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u državama članicama trebao bi proći bez većih poteškoća, međutim, njegova ratifikacija u Hrvatskoj dovedena je u pitanje. Unatoč prilično koherentnom stavu svih većih političkih stranaka i stručnjaka oko pitanja pristupa Europskoj uniji, zbog nedovoljno transparentno vođenih pregovora, izostanka sadržajne javne rasprave, ali i aktualne krizne situacije u Europskoj uniji, zadnjih mjeseci Hrvatska se suočava s rastućim euroskepticizmom među hrvatskim građanima.
Upravo s ciljem postizanja što pozitivnijih rezultata postignut je konsenzus među strankama da se održavanje referenduma odgoditi za termin nakon parlamentarnih izbora, a izmjenom Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Hrvatske u EU određeno je kako će se referendum održati u roku od 30 dana od dana potpisivanja pristupnog ugovora, te bi tada, ovisno o njegovim rezultatima, Hrvatski sabor pristupio ratifikaciji Ugovora o pristupanju Hrvatske EU.
Ustavom RH propisano je da se konačni sud o pridruživanju Hrvatske savezu drugih država donosi odlukom na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu (članak 135.). Prije zadnjih izmjena, Ustav (NN 76/10) je propisivao kako odluka na referendumu postaje važeća pod uvjetom da je za njega glasovala većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, međutim, s obzirom na postotak građana koji izlaze na izbore, takav referendum bilo bi nemoguće provesti, a osobito dobiti pozitivan rezultat.
Postupak raspisivanja i provedbe referenduma uređen je Zakonom o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave. Početkom ove godine Vlada je uputila Prijedlog novog zakona o referendumu u kojem je glavna predložena promjena u odnosu na stari zakon bila ta da je referendumska odluka važeća ako se za nju izjasni 50 posto birača koji su izišli na referendum, a ne 50 posto ukupnoga broja birača, čime bi bio usklađen s odredbama izmjenjenog Ustava.
Budući da nije prošao saborsku proceduru i dalje je na snazi dosadašnji Zakon, koji u članku 6. propisuje kako se odluka na referendumu donosi većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis, ako za pojedina pitanja Ustavom RH nije drugačije određeno. Slijedom iznesenog, za odluku o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji bit će potreban manji postotak glasova nego što bi bio potreban za referendum o nekom drugom pitanju.
Ovakva se situacija može shvatiti, imamo li na umu kako je Deklaracijom o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji što skoriji ulazak u punopravno članstvo Europske unije proglašen strateškim ciljem Republike Hrvatske. Budući da je euroskepticizam u porastu, politička elita opravdano strahuje da na referendumu o pridruživanju EU neće biti postignuta većina koja bi jamčila pozitivan ishod.
Činjenica da na EU referendume u pravilu izlazi manji broj ljudi, možda je nekakvo opravdanje za takvu odluku, ali ipak ostaje gorak okus da se temeljni državni akti mijenjaju za pojedinačnu upotrebu.
Konačnu odluku o članstvu Hrvatske u EU ipak će donijeti građani na referendumu. Hoće li odluka - privola ili odbijanje - biti rezultat zrelog promišljanja i informirano oblikovanog stava koji sa sobom nosi i svijest o odgovornostima, naporima i izazovima koji će se nametnuti ulaskom ili odbijanjem ulaska u nadnacionalnu zajednicu europskih zemalja, ovisi ponajprije o naporima Vlade da građanima približi stvarne činjenice o promjenama koje nas očekuju ulaskom u Europsku Uniju, ali i kvalitetnoj javnoj raspravi u kojoj bi bili iznijeti argumenti obje strane.
Danijela Damjanović, dipl. iur.