Dakle, prema nekim stajalištima, ova odredba Zakona o radu ne pokriva specifične poslodavce. Naime, postavlja se pitanje djelovanja radničkog vijeća, odnosno održavanja sjednica radničkog vijeća kod tzv. specifičnih poslodavaca gdje su članovi radničkog vijeća, primjerice, pomorci koji kada rade plove, a na sjednice radničkog vijeća mogu doći jedino izvan radnog vremena pa se postavlja pitanje naknade troškova koji pritom nastaju (putni troškovi, dnevnica).
Na početku treba reći da dnevnica i putni troškovi nemaju nikakve povezanosti s naknadom plaće. Kako sam Zakon o radu kaže u članku 155. radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme, a za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno.
Naknada plaće je radnopravni pojam koji se odnosi na sva ona materijalna davanja na koja radnik ima pravo u situacijama kada je opravdano odsutan s rada (plaćeni dopust, bolovanje, godišnji odmor, tj. u ovom slučaju, obavljanje zadaća radničkog vijeća). Dakle, naknada plaće ne može se poistovjećivati niti uspoređivati s dnevnicom i putnim troškovima, jer potonje (putni troškovi u biti obuhvaćaju i dnevnicu) nije predmet materije naknade plaće.
Pitanja naknade dnevnice i putnih troškova treba urediti pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, a najbolje sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca, kojim će se detaljnije urediti uvjeti za rad radničkog vijeća.
Nadalje, ako se radi o specifičnim poslodavcima (npr. onima koji posluju na više lokacija ili imaju više organizacijskih jedinica) prema članku 139. Zakona o radu, ako je poslovanje poslodavca organizirano u više organizacijskih jedinica, može se organizirati više radničkih vijeća koja omogućuju odgovarajuće sudjelovanje radnika u odlučivanju. Na taj način izbjegli bi se problemi vezani uz putovanje na sjednice.
Također treba napomenuti da onaj član radničkog vijeća koji drugom članu ustupi svojih 6 tjedno priznatih sati odsustvovanja s rada zbog obavljanja poslova radničkog vijeća, neće zbog toga imati manju satnicu, već će umjesto obavljanja poslova radničkog vijeća u radno vrijeme tih 6 sati obavljati poslove za koje je sklopio ugovor o radu. Dakle, radit će mjesečno puno radno vrijeme ili 40 sati, odnosno onoliku satnicu koju je ugovorio ugovorom o radu.
Na kraju valja istaknuti da se, prema članku 153. Zakona o radu, poslovi radničkog vijeća, ako ono ima tri ili više članova, obavljaju na sjednicama. Nadalje, radničko vijeće donosi poslovnik o svom radu.
Vezano uz to, a referirajući se na problem, odnosno troškove povezane s odlaskom na sjednice radničkog vijeća, valja navesti da bi radničko vijeće u poslovniku o svom radu moglo uvesti mogućnost održavanja sjednica s neprisutnim članovima putem video poziva ili na neki drugi odgovarajući način. Time bi se izbjegli troškovi dolaska na sjednice radničkog vijeća.