Zaštita žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji

Obiteljsko nasilje obilježeno je nastojanjem jednog člana obitelji da uporabom sile, zastrašivanja ili manipulacije uspostavi i održava kontrolu nad drugim članovima obitelji. Izloženost nasilju u obitelji, u velikom broju slučajeva usmjereno je prema majci te ostavlja posljedice na psihosocijalni razvoj i mentalno zdravlje djece, a za velik broj djece predstavlja i traumatsko iskustvo. Nasilje u obitelji nije privatna i obiteljska stvar, već je to problem čitavog društva. U zaštiti od nasilja u obitelji prednost treba dati zaštiti sigurnosti žrtve.

Bitan element zaštite žrtve jest vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka. Zaštita za vrijeme postupka usmjerena je na zaštitu sigurnosti žrtve. Zaštitu treba pružiti uvijek kada postoji osnovana sumnja da je osoba počinila djelo nasilja u obitelji ili je osoba osuđena za takav prekršaj, a postoji opasnost za tjelesni integritet žrtve odnosno postoji opasnost da će se nasilničko ponašanje ponoviti. Drugi važan razlog zaštite žrtve nasilja jest smanjivanje opasnosti od sekundarne viktimizacije i zastrašivanja žrtve odnosno svjedoka postupka. Zaštitu žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji osiguravaju sljedeći propisi:

1. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima:

- policija je dužna, dok za to postoje opravdani razlozi, uspostavom primjerenih mjera zaštititi žrtvu i drugu osobu koja je dala ili može dati podatke važne za kazneni postupak ili osobu koja je s navedenim osobama u vezi ako im prijeti opasnost od počinitelja ili drugih osoba (članak 99.)

- vrste mjera i postupak zaštite žrtava kaznenih djela propisani su Pravilnikom o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije.

2. Zakon o kaznenom postupku:

- predviđa niz mjera kojima se štiti sigurnost, privatnost osobnog i obiteljskog života svjedoka i žrtava te ih se štiti od sekundarne viktimizacije u okviru kaznenog postupka: mjere opreza (članak 98.), pritvor odnosno istražni zatvor (članak 123. stavak 1. točka 2. i 3.), poseban način sudjelovanja i ispitivanja svjedoka u postupku (članak 292. – 299.), ograničenje ili isključenje javnosti (članak 388., 395. stavak 3. i 4.), udaljenje optuženika iz sudnice (članak 438.) i mjere održavanja reda u sudnici (članak 387. stavak 3., 395., 396., 398.)

3. Zakon o zaštiti svjedoka:

- mjere zaštite svjedoka odnosno žrtava izvan kaznenog postupka obuhvaćaju: tjelesnu i tehničku zaštitu, premještanje, prikrivanje identiteta i vlasništva te promjenu identiteta (članak 17.)

4. Prekršajni zakon:

- propisuje mjere opreza (članak 130. - 132.), uhićenje (članak 134. stavak 2. točka 3., stavak 3.) i zadržavanje počinitelja prekršaja (članak 135.-136.)

- u Zakonu je predviđeno da će se, ukoliko on ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući način primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku (članak 82. stavak 3.)

5. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji:

- člankom 9. propisano je da će radi zaštite i osiguranja osobe izložene nasilju sud izdati nalog policiji da otprati osobu izloženu nasilju u kuću, stan ili drugi stambeni prostor radi uzimanja njezinih osobnih stvari i osobnih stvari drugih osoba koje su s njom napustile navedeni prostor, koje su neophodne za zadovoljenje svakodnevnih potreba

-  sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći sljedeće zaštitne mjere i to samostalno ili uz druge prekršajne sankcije: udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, zabrane približavanja žrtvi nasilja, zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju, obveznog psihosocijalnog tretmana, obveznog liječenja od ovisnosti, oduzimanja predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja (članak 11. – 17.).

Uz navedene propise, potrebno je spomenuti i Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine. Strategija ističe da je uz provođenje zakonskih obveza nužno poduzeti i niz drugih mjera kojima će se utjecati na prevenciju pojave novih slučajeva nasilja u obitelji, ali i osigurati pravodobnu nužnu pomoć svim žrtvama nasilja u obitelji. Jedna od mjera jest i potpora žrtvama nasilja u obitelji koja uključuje pet ciljeva.

U strategiji je prepoznata važnost i potreba državne potpore skloništima i savjetovalištima za žrtve nasilja u obitelji koje vode organizacije civilnog društva. Funkcioniranje autonomnih ženskih kuća maksimalno je ugroženo nedostatkom financijskih sredstava, ali i neprimjerenim otkrivanjem njihovih adresa od strane državnih institucija.

Na taj problem požalila nam se socijalna radnica s kojom smo razgovarali na temu zaštite žrtava nasilja u obitelji. Istaknula je dva primjera nepoštovanja potrebe da adrese autonomnih ženskih kuća ostanu nedostupne javnosti.

Socijalna radnica navodi sudsku presudu (koja se dostavlja i okrivljenom) u čijem obrazloženju sudac ističe da se štićenica nalazi u autonomnoj kući uz navođenje točne adrese te autonomne ženske kuće. Naša sugovornica osvrnula se i na primjer žene koja je zajedno s djecom premještena u drugo mjesto, u autonomnu žensku kuću. U sudskom zapisniku, sudac navodi ime i adresu osnovne škole koju pohađaju djeca okrivljenika.

Nadamo se da će rješenju ovakvih i sličnih propusta doprinijeti i unapređenje međuresorne suradnje, što je također jedan od ciljeva spomenute Strategije.