Člankom 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postalo je stupanjem na snagu toga Zakona (1. siječnja 1997.) pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. Navedeno se na odgovarajući način primjenjuje na sva stvarna prava, dakle, ne samo na pravo vlasništva, već i na založno pravo, pravo građenja, služnosti, stvarne terete.
Bitno je napomenuti da se za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima, koji su provedeni do dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uzima da su upisi prava vlasništva.
Vezano uz pretvorbu prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu Županijski sud u Dubrovniku donio je jednu zanimljivu odluku broj Gž-1876/07, od 1. srpnja 2010. Radilo se o pravu korištenja na nekretnini u Republici Hrvatskoj, a kao korisnik je bila upisana Socijalistička Republika BiH - Izvršno vijeće skupštine SR BiH. Postavilo se pitanje mogućnosti pretvorbe prava korištenja u pravo vlasništva na temelju članka 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sud je u konkretnom slučaju zauzeo sljedeće stajalište:
"Prema izvještaju o knjižnom stanju suvlasnički dio od 840/3360 uvodno navedenih nekretnina uknjižen je kao društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja Socijalistička Republika BiH - Izvršno vijeće skupštine SR BiH.
Uknjižbu prava vlasništva (suvlasništva) tih nekretnina uz istodobno brisanje postojećeg upisa predlagateljica traži pozivajući se na odredbe čl. 360. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) kojima je propisano da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava pravo vlasništva one osobe koja je postala sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drugačije.
Međutim, u ovom se slučaju ne radi o pretvorbi i privatizaciji koja se provodila na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", br. 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 16/93, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99 i 99/03) i Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", br. 21/96, 71/97, 16/98- Vjerodostojno tumačenje i 73/00), nego se radi o sukcesiji država, pa se u ovom zemljišnoknjižnom strogo formalnom postupku uknjižba ne može provesti na temelju čl. 360. st. 1. ZV-a.
Predlagateljica se u žalbi poziva na odredbu čl. 2. Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 2/04).
Međutim, prema pravnom stajalištu ovog Suda, Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije, sklopljenim u Beču 29. lipnja 2001., između država sljednica bivše SFRJ samo se načelno uređuju pitanja prava vlasništva između država sljednica, te se taj Ugovor ne može neposredno primjenjivati, nego će se to pitanje morati riješiti sklapanjem bilateralnih ugovora, uz poštivanje i uvjeta reciprociteta."
Dakle, pravo korištenja na stvari u društvenom vlasništvu upisano na Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu ne može se na temelju članka 360. stavka 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima upisati kao vlasništvo jer se ne radi o pretvorbi i privatizaciji koja se provodila na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakona o privatizaciji, nego se radi o sukcesiji država. Također, pravo korištenja ne može pretvoriti u pravo vlasništva niti na temelju Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije, jer se njime samo načelo uređuju pitanja prava vlasništva između država sljednica, a za njegovu provedbu potrebno je sklopiti bilateralne ugovore između država-bivših republika SFRJ.