Također, poslodavac je dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu nakon ukazivanja na nedopušteno ponašanje. Zakon o radu ipak ublažava ove obveze poslodavca propisujući da davanje pisanog upozorenja i omogućavanje iznošenja obrane poslodavac može izbjeći ukoliko postoje okolnosti radi kojih nije opravdano od njega očekivati da to učini.
U sudskoj praksi zauzeta su stajališta da propust poslodavca da prethodno pisanim putem upozori radnika, nema za posljedicu ništavost odluke o otkazu, te također da propust poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane nema za posljedicu ništavost odluke o otkazu.
Kod ovakvog zakonskog određenja, te afirmiranih stajališta sudske prakse, bilo bi za očekivati da bi poslodavci trebali češće posezati za otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem jer izbjegavaju mogućnost da se eventualno izjavljeni izvanredni otkaz ocijeni kao preteška mjera za konkretnu situaciju i tako nedopuštenim.
Također, kod redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, poslodavci nemaju nikakav rok za njegovo izjavljivanje vezano uz saznanje za radnu povredu, a što je kod izvanrednog otkaza jedan od uvjeta njegove zakonitosti.
U primjeni odredbi Zakona o radu, koje se odnose na otkaz zbog skrivljenog ponašanja, postoji brojna sudska praksa koja uvelike pomaže u svakodnevnom radu.
Jedan od takvih primjera je i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-679/2008-2 od 15. rujna 2009., u kojoj je zauzeto stajalište o pitanju mogućnosti davanja otkaza radniku ako je kod poslodavca prouzročen manjak, a poslodavac nije mogao utvrditi koji je od više radnika prouzročio tu štetu.
U obrazloženju je kao ključno navedeno:
„Temeljem odredbe čl. 113. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95 – isp. 64/95 isp., 17/01, 82/02 i 114/03 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. U tom slučaju radi se o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.
Imajući na umu izričaj citirane odredbe ZR prema ocjeni ovog suda razlog otkaza ugovora o radu zbog toga što radnik krši obveze iz radnog odnosa prije svega pretpostavlja da je poslodavac utvrdio da je upravo radnik kojem se daje otkaz ugovora o radu prekršio obveze iz ugovora o radu i da je poslodavac utvrdio u čemu se ta povreda sastoji tj. kojim je to postupkom radnik prekršio obveze iz radnog odnosa.
To, nadalje, znači da poslodavac - kad ne može utvrditi koji je radnik prekršio obveze iz ugovora o radu, a istovremeno smatra da je neki od radnika počinio takvu povredu ne utvrđujući o kojem se radniku točno radi - ne može zakonito otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, jer taj razlog pretpostavlja da je upravo radniku kojem se otkazuje ugovor o radu dokazano da je svojom aktivnom radnjom ili propustom prekršio točno određenu obvezu ili obveze iz radnog odnosa.
Pogrešno je tumačenje suda drugog stupnja prema kojem je tuženik zbog nastalog manjka izgubio povjerenje u sve četiri radnice i bez obzira na to što u postupku nije bilo moguće utvrditi jesu li radnice odnosile robu. Suprotno odredbi članka 113. ZR-a, takvo tumačenje dovelo bi do kolektivne kao i objektivne odgovornosti radnika samo na temelju činjenice da je jedan ili više neutvrđenih radnika eventualno kršio obveze iz radnog odnosa.
Kako u postupku nije dokazano skrivljeno ponašanje tužiteljice kao radnice tuženika, nije bilo mjesta za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, pa je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu.
U radnom sporu teret dokaza da je radnik počinio povredu radne dužnosti, koja predstavlja opravdani razlog za otkaz leži na poslodavcu, u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a.
Kako poslodavac u ovom postupku nije dokazao da je upravo ovdje tužiteljica počinila težu povredu radne obveze zbog koje je nastao manjak u materijalnom poslovanju poslodavca - tuženika, to je zahtjev tužiteljice, u kojem traži utvrđenje da je otkaz o radu nedopušten, osnovan.“
Dakle, ako poslodavac ne može utvrditi koji je od više radnika prouzročio manjak, ne može zakonito otkazati ugovor o radu niti jednom od tih radnika.