c S
U središtu

(Ne)stjecanje vlasništva Republike Hrvatske u postupku povrata oduzete imovine

23.02.2012 Odredba članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prema kojoj Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba toga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano, ima kad se radi o naturalnoj restituciji, određena ograničenja.

Svima onima, koji su na bilo koji način uključeni u postupak naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dobro je poznata odredba članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Zakon o naknadi), prema kojoj Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba toga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.

U svezi s primjenom te odredbe, točnije o pitanju mogućnosti stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske kada je zahtjev za povrat odbijen iz razloga što nekretnina faktički nije niti oduzeta prijašnjem vlasniku, vodio se upravni spor, koji je okončan donošenjem Odluke Upravnog suda Republike, Hrvatske, broj Us-10307/2006 od 24. rujna 2010.

U obrazloženju te odluke kao odlučno je navedeno:

"Postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja proveden je sukladno odredbi članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) kojom je propisano da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog Zakona u vezi s kojim zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano.

Iz navedenog konačnog djelomičnog rješenja o povratu nekretnina u vlasništvo tužiteljima proizlazi da je dio zahtjeva tužitelja odbijen iz razloga što je u tom dijelu suvlasnički dio njihovog prednika bio namiren već prilikom izuzimanja od nacionalizacije. Ovo znači da je već tom prilikom određeni suvlasnički dio ostavljen u vlasništvo predniku tužitelja pri čemu iz obrazloženja u ovom upravnom sporu prvostupanjskog rješenja, proizlazi da je I. F. ostavljen u vlasništvo jedan jednosobni stan na mansardi, s lijeve strane hodnika, s nus-prostorijama (kako je to navedeno u rješenju o izuzimanju od nacionalizacije Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora grada Z. broj: N-73/61 od 16. ožujka 1961., točke Ha izreke, koje prileži spisu predmeta).

Prema tome, iako je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen, zahtjev je odbijen iz razloga što taj dio nekretnine faktički nije ni oduzet predniku tužitelja, jer mu je ostavljen u vlasništvo kao posebni dio zgrade.

Odredba članka 77. Zakona o naknadi primjenjuje se, kako je citirano, samo ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga imajući na umu činjenicu da je sporna nekretnina prilikom izuzimanja od nacionalizacije ostavljena u vlasništvo, prema shvaćanju Suda nema mjesta primjeni odredbe članka 77. Zakona o naknadi, jer ta nekretnina nije niti mogla biti predmetom postupka naknade za oduzetu imovinu."

Iz navedenog proizlazi da Republika Hrvatska ne stječe pravo vlasništva na nekretnini ako je zahtjev za povrat imovine odbijen iz razloga što je nekretnina bila izuzeta iz nacionalizacije i ostavljena u vlasništvu.