Poslodavci radnike upućuju na obrazovanje i usavršavanje koje se odvija u mjestu gdje radnici rade i to ponekad u radno vrijeme radnika, a ponekad izvan njega. Za vrijeme edukacije u radno vrijeme poslodavac im isplaćuje naknadu plaće kao da su radili, no radnici se često bune što im se ne plaća i vrijeme edukacije provedeno izvan radnog vremena (smatraju da se to vrijeme smatra prekovremenim radom), pa se postavlja pitanje je li im poslodavac dužan isplatiti naknadu za prekovremeni rad za vrijeme provedeno na edukaciji izvan radnog vremena.
Prema članku 36. Zakona o radu poslodavac je dužan omogućiti radniku, u skladu s mogućnostima i potrebama rada školovanje, obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje. Radnik je dužan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada, školovati se, obrazovati, osposobljavati i usavršavati se za rad. Ujedno, prilikom promjene ili uvođenja novog načina ili organizacije rada, poslodavac je dužan, u skladu s potrebama i mogućnostima rada, omogućiti radniku osposobljavanje ili usavršavanje za rad.
U praksi se stručno obrazovanje i usavršavanje odvija i za vrijeme radnog vremena radnika i izvan njega. S obzirom na to da radnik, kada se stručno obrazuje u radno vrijeme, ne radi svoj ugovoreni posao zbog opravdanog razloga (koji je uostalom i propisan Zakonom), za vrijeme provedeno na edukaciji imat će pravo na naknadu plaće.
Naime, prema članku 87. stavcima 1. i 3. Zakona o radu, za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće. Ujedno, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Osnovu za naknadu plaće za vrijeme provedeno na edukaciji izvan radnog vremena ne pronalazimo u općem radnopravnom propisu. Naime, Zakon o radu propisuje pravo radnika na naknadu plaće za razdoblja u kojima on zbog opravdanih razloga ne radi. Budući da, logično, izvan radnog vremena ne postoji obveza rada, a edukacija se ne smatra radom, poslodavac ne može radniku za vrijeme provedeno na edukaciji izvan radnog vremena odrediti naknadu plaće kad radnik izvan radnog vremena niti ne ostvaruje plaću (dakle, osnovica za naknadu plaće ne postoji).
Također, vrijeme provedeno na stručnom obrazovanju i usavršavanju ne smatra se niti prekovremenim radom, budući da prekovremeni rad podrazumijeva obavljanje ugovorenih poslova preko radnog vremena u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i u drugim slučajevima prijeke potrebe. Takva definicija prekovremenog rada ne bi obuhvaćala i stručnu edukaciju, iako se ona odvija izvan radnog vremena, budući da se edukacija, kako smo naveli, ne smatra radom (odnosno obavljanjem ugovorenih poslova).
Dakle, iz navedenoga možemo zaključiti da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme stručnog obrazovanja i usavršavanja samo ako se obrazovanje odvija u radno vrijeme, a ne i izvan njega.