Pravo građenja kao ograničeno stvarno pravo reguliraju odredbe članka 280. – 296. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a upis tog prava u zemljišnu knjigu reguliraju članak 21. stavak 4. i članak 34. Zakona o zemljišnim knjigama.
Konkretnije, pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti (članak 280. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), dok je prema stavku 2. istog članka pravo građenja u pravnom smislu izjednačeno s nekretninom.
Pravo građenja prema odredbi članka 286. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima osniva se na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine koja se opterećuje, a može se osnovati i odlukom suda. Odredbom članka 287. stavak 1. propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj osnutak prava građenja osniva to pravo izvođenjem iz vlasništva nekretnine koja se njime opterećuje, a na način određen zakonom.
Dvostruki upis u zemljišnoj knjizi propisan je odredbom članka 288. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to na način da se upisuje kao teret na zemljištu koje opterećuje te upisom prava građenja kao posebnog zemljišnoknjižnog tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku. Stavkom 3. istog članka određeno je da se zgrada, bude li izgrađena, upisuje u zemljišnu knjigu kao da je izgrađena na pravu građenja, s time da se nositelj prava građenja upisuje kao vlasnik u list B, u tom novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.
Predmet prava građenja je zemljište, odnosno katastarska čestica, tj. dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (članak 2. Zakona o zemljišnim knjigama). Predmet prava građenja može biti i više zemljišta, ali samo ako se sva ta zemljišta smatraju pojedinačnom nekretninom, tj. ako su upisana u istom zemljišnoknjižnom ulošku kao jedno zemljišnoknjižno tijelo (članak 19. Zakona o zemljišnim knjigama i članak 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Pravo građenja osniva se uvijek kao teret cijele zemljišne (katastarske) čestice odnosno kao teret cijelog zemljišnoknjižnog tijela koje se sastoji od više čestica. To pravilo vrijedi neovisno o tome što će se pravo građenja faktično ostvarivati samo na određenom dijelu zemljišne čestice ili samo na jednoj od više čestica upisanih u istom zemljišnoknjižnom ulošku. Pravo građenja ne može se osnovati samo na određenom fizičkom dijelu zemljišne čestice ili samo na jednom od više zemljišta upisanih iz jednog zemljišnoknjižnog tijela upisnog u jednom zemljišnoknjižnom ulošku.
Ako se pravo građenja želi osnovati samo na određenom fizičkom dijelu zemljišta (katastarske čestice) prethodno je potrebno provesti diobu (parcelaciju) i za taj fizički dio zemljišta formirati posebnu katastarsku česticu koja se, da bi se samo na njoj osnovalo pravo građenja, mora otpisati iz zemljišnoknjižnog uloška u kojem su upisane čestice nastale diobom i upisati u novi zemljišnoknjižni uložak (članak 146. i dr. Zakona o zemljišnim knjigama).
Postupak otpisivanja mora se provesti i kad se samo na jednoj od više čestica upisanih kao jedno zemljišnoknjižno tijelo u istom zemljišnoknjižnom ulošku osniva pravo građenja. Čestica na kojoj se osniva pravo građenja mora se otpisati iz tog zemljišnoknjižnog uloška i za nju se mora osnovati novi uložak u koji će se upisati da je ta čestica opterećena pravom građenja.