Prema nekim autorima, s obzirom na građanskopravnu prirodu ugovora o radu, zahtjev radnika za ostvarenje njegova određenog prava koje je poslodavac povrijedio jest građanskopravna ponuda da se u postupku izvan suda urede odnosi poslodavca i radnika. Zato takav zahtjev nema odgodno djelovanje.
Člankom 129. Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, odnosno podnijeti tzv. zahtjev za zaštitu prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Kod zaštite radničkih prava sudskim putem izuzetno je važno napomenuti jednu stvar, a to je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. Dakle, u slučaju materijalnih potraživanja radnika prema poslodavcu nije potrebno prethodno obraćanje poslodavcu za zahtjevom za zaštitu prava, kao temeljnom pretpostavkom za podnošenje tužbe sudu.
Također, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom može i bez prethodnog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zatražiti radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, radnik koji je na temelju ugovora o radu upućen na rad u inozemstvo i radnik na kojeg se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor.
Za razliku od ranije važećeg Zakona o radu, ova odredba iz novog Zakona o radu je proširenje iznimki od obveze podnošenja zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu prije podnošenja tužbe sudu. Budući da veliki broj radnika u Republici Hrvatskoj radi na određeno vrijeme, kao i da se na mnoge radnike (koji su najčešće zaposleni kod malih poslodavaca gdje ne postoji obveza donošenja pravilnika o radu) ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor, ova iznimka predstavlja rasterećenje u proceduri ostvarivanja prava iz radnih odnosa za mnoge rednike.
Nadalje, ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnog rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana okončanja toga postupka. Za radnika, dakle, neće nastupiti prekluzija prava na podnošenje tužbe sudu ako se on zbog obveznog provođenja mirnog rješenja nastalog spora prvo obratio tijelu koje je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeno kao tijelo nadležno za rješavanje spora mirnim putem, a koje je pokušavalo riješiti spor i pri tome je postupak provodilo dulje od vremena određenog člankom 129. stavak 1. do 3. Tek nakon što to tijelo provede i (neuspješno) dovrši postupak, radniku počinje teći daljnji rok 15 dana za podnošenje tužbe sudu.
Navedene odredbe o podnošenju zahtjeva za zaštitu prava ne odnose se na postupak zaštite dostojanstva radnika.
Treba navesti još neke osobitosti u svezi zaštite prava radnika. Tako je člankom 27. stavkom 4. Zakona o radu propisano da ustupljeni radnik koji smatra da mu je za vrijeme rada kod korisnika povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa, zaštitu povrijeđenog prava ostvaruje kod poslodavca na način utvrđen odredbom članka 129. Zakona o radu, dakle, prema navedenim odredbama o sudskoj zaštiti prava radnika.
Nadalje, prema članku 115. stavku 4. Zakona o radu propisano je da u slučaju otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.
Na kraju napominjemo da se prema članku 128. Zakona o radu na dostavu odluka donesenih u postupcima zaštite prava radnika kod poslodavca, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz Zakona o parničnom postupku, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.