Člankom 249. stavak 1. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11) propisano je da sindikalnom povjereniku u vrijeme obavljanja dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata, nije moguće: 1) otkazati ugovor o radu ili 2) na drugi način ga staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.
Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca. Ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
Stavkom 4. istog članka propisano je da zaštitu uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika, koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu, određuje se odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o radu o broju članova radničkog vijeća. Postavlja se pitanje što znači „odgovarajuća primjena odredbi Zakona o radu o broju članova radničkog vijeća“, odnosno, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, kako utvrditi koliko sindikalnih povjerenika iz kojeg od više sindikata, može uživati zaštitu?
Kao odgovor na ovo pitanje postoji mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (KLASA: 110-01/11-01/206, URBROJ: 526-08-01-01/1-11-2 od 8. srpnja 2011.), koje o navedenom kaže sljedeće:
„Ovu zaštitu uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu, određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ZOR-a o broju članova radničkog vijeća. Pod odgovarajućom primjenom podrazumijevamo da se broj sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu određuje prema broju članova sindikata. Slijedom navedenoga, kod poslodavca kod kojeg sindikat ima više od 400 članova može, sukladno odredbi članka 138. stavka 1. podstavka 3. ZOR-a imenovati 5 sindikalnih povjerenika.
Obzirom da odredbama ZOR-a nije propisan minimalan broj članova sindikata koji bi imali pravo na imenovanje sindikalnog povjerenika moguća je i situacija da sindikat sa samo jednim članom zaposlenim kod poslodavca, imenuje sindikalnog povjerenika.“
Ne možemo reći da se slažemo s takvim stajalištem Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Naime, ako bi se maksimalni broj sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu određivao prema broju članova sindikata to bi značilo da se taj maksimalni broj odnosi ne na ukupni broj sindikalnih povjerenika koji kod poslodavca mogu uživati zaštitu, već na ukupni broj povjerenika koji uživaju zaštitu u pojedinom sindikatu koji djeluje kod poslodavca. To bi, nadalje, značilo da ne postoji maksimalni broj sindikalnih povjerenika koji kod poslodavca uživaju zaštitu, već samo maksimalni broj povjerenika za svaki sindikat što bi dovelo do situacije da zaštićeni broj sindikalnih povjerenika kod poslodavca poprimi neslućene razmjere.
Smatramo da navedeno stajalište Ministarstva nije ispravno i da bi se broj sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu trebao određivati prema broju zaposlenih radnika kod poslodavca, a ne prema broju članova sindikata, budući da se i broj članova radničkog vijeća (a upravo te odredbe treba odgovarajuće primijeniti na određivanje broja sindikalnih povjerenika koji uživaju zaštitu) određuje prema broju radnika zaposlenih kod poslodavca.
Što se tiče pitanja, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, kako utvrditi koliko sindikalnih povjerenika iz kojeg od više sindikata može uživati zaštitu, valja reći da treba na odgovarajući način primijeniti članak 146. Zakona o radu, o utvrđivanju rezultata izbora za članove radničkog vijeća.