Invalidnost kao razlog za suodlučivanje radničkog vijeća kod donošenja otkaza ugovora o radu

Odredbom članka 150. stavka 1. podstavka 3. Zakona o radu propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti te radniku osobi s invaliditetom. Budući da Zakon o radu ne definira pojam osobe s invaliditetom, već je on reguliran različitim propisima, u smislu odredbe članka 150. stavka 1. podstavka 3. Zakona o radu osoba s invaliditetom, prema mišljenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, KLASA: 110-01/11-01/100, URBROJ: 526-08-01-01/5-11-2, od 7. travnja 2011., bila bi osoba definirana odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, i to zato što uz Zakon o radu, koji uređuje područje rada i radnih odnosa, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom uređuje prava osoba s invaliditetom, među ostalim i pravo na zapošljavanje i rad te mjere za poticanje njihovog zapošljavanja i rada.

Prema odredbi članka 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, osoba s invaliditetom je svaka osoba kod koje postoji tjelesno, osjetilno ili mentalno oštećenje koje za posljedicu ima trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost zadovoljavanja osobnih potreba u svakodnevnom životu. Prema stavku 2. istoga članka, osoba s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti je osoba čiji invaliditet u odnosu na sposobnosti osobe bez invaliditeta jednake ili slične životne dobi, jednake ili slične naobrazbe, u jednakim ili sličnim uvjetima rada, na jednakim ili sličnim poslovima ima za posljedicu trajnu ili na najmanje 12 mjeseci smanjenu mogućnost radno se osposobiti i zaposliti i raditi na tržištu rada pod općim uvjetima.

Iznimno, osobom s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti može se smatrati i osoba s invaliditetom čiji je radni učinak u granicama očekivanog, ali se na temelju smanjenih stvarnih i procijenjenih općih sposobnosti takve osobe ocijeni da je to u interesu očuvanja njezinih tjelesnih, osjetilnih i mentalnih sposobnosti.

Odredbom članka 3. Zakona pobliže se opisuje pojam osobe s invaliditetom smanjenih radnih sposobnosti te se navodi kako navedeni pojam obuhvaća:

1. osobu s invaliditetom, korisnika novčane naknade do zaposlenja koja je to pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvarila na temelju propisa o socijalnoj skrbi,

2. osobu s profesionalnom nesposobnošću za rad koja je pravo na profesionalnu rehabilitaciju ostvarila prema propisima o mirovinskom osiguranju,

3. osobu koja je ostvarila pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata,

4. osobu koja je ostvarila pravo na profesionalnu rehabilitaciju prema propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,

5. učenika s teškoćama u razvoju i učenika s većim teškoćama u razvoju prema propisima o srednjem školstvu,

6. osobu s invaliditetom stariju od 21 godine koja pravo na profesionalnu rehabilitaciju ili rad ne može ostvariti prema propisima iz točke 1. do 4. ovoga članka.

Sukladno odredbi članka 4. Zakona, invaliditet i smanjenu radnu sposobnost osoba iz članka 3. točke 1. do 5. Zakona, utvrđuje tijelo nadležno prema propisima iz tih točaka. Invaliditet i smanjenu radnu sposobnost osoba iz članka 3. točke 6. Zakona utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka u prvom stupnju ured državne uprave nadležan za socijalnu skrb.

Prema odredbi članka 13. Zakona, osoba s invaliditetom zasniva radni odnos sklapanjem ugovora o radu ili na drugi način predviđen posebnim propisima i time stječe prava i preuzima obveze iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zakona o radu, drugih propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i sporazuma radničkog vijeća i poslodavca.