Zakon o radu (NN 49/09, 61/11 i 82/12) propisuje da radnik kojeg se namjerava poslati na privremeni rad u inozemstvo mora imati sklopljen takav ugovor o radu koji mora sadržavati posebne uglavke, a koje nema „običan“ ugovor o radu. Tako je člankom 16. Zakona o radu propisano da ako se radnik privremeno upućuje na rad u inozemstvo, pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora sadržavati, osim uglavaka iz članka 13. toga Zakona (kojima je propisan obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu) i dodatne uglavke o:
1) trajanju rada u inozemstvu,
2) rasporedu radnog vremena,
3) neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće,
4) novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća,
5) drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu,
6) uvjetima vraćanja u zemlju.
Umjesto uglavaka o rasporedu radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća, te drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu, u ugovoru odnosno potvrdi, može se uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja.
U nekim djelatnostima uobičajeno je da poslodavac posluje i u zemlji i u inozemstvu. Česta je pojava, primjerice, u djelatnosti građevinarstva da se pri sklapanju ugovora o radu kao mjesto rada navede: „Radnik će poslove obavljati na gradilištima poslodavca“.
Postavlja se pitanje koji je doseg takve odredbe u ugovoru o radu – znači li to da je radnik, sklapanjem ugovora o radu, pristao raditi na svim gradilištima poslodavca u Republici Hrvatskoj ili čak i u inozemstvu?
Za početak bi prvo trebalo provjeriti postoje li navedeni posebni uglavci, koji se odnose na rad u inozemstvu, u ugovoru o radu. Ako postoje, radnik ne može odbiti zahtjev poslodavca za upućivanjem na rad u inozemstvo iz razloga što je potpisom ugovora na to pristao.
Ako navedeni uglavci nisu sastavni dio ugovora o radu, niti se u ugovoru o radu poziva na takve uglavke u zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu, tada je poslodavac dužan ponuditi radniku sklapanje novog ugovora o radu, ili aneksa postojećeg ugovora o radu s navedenim uglavcima. Dakako, u takvom slučaju radnik nije obvezan sklopiti takav ugovor ili aneks postojećeg ugovora, pa, sukladno tome, poslodavac i ne može radnika uputiti na rad u inozemstvo. Dakle, u skladu s navedenim treba promatrati i situaciju iz opisanog slučaja.