Prilikom priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija razlikujemo dvije vrste postupka ovisno radi li se o priznanju školskih kvalifikacija ili visokoškolskih kvalifikacija.
Ovlaštene ustanove za priznanje osnovnoškolskih i srednjoškolskih inozemnih obrazovnih kvalifikacija su:
- Agencija za odgoj i obrazovanje, ako se radi o priznavanju kvalifikacija o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima,
- Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih priznaje inozemne školske kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnim programima.
Postupak priznavanja radi nastavka osnovnoškolskog odnosno srednjoškolskog obrazovanja vodi školska ustanova u kojoj podnositelj zahtjeva želi nastaviti obrazovanje. Ako podnositelj zahtjeva ima završenu osnovnu školu, a želi upisati srednju školu, o njegovom zahtjevu odlučuje srednjoškolska ustanova u kojoj namjerava nastaviti obrazovanje.
Osnovnoškolska ustanova može zatražiti mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje, dok srednjoškolska ustanova može zatražiti mišljenje od Agencije za odgoj i obrazovanje odnosno od Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih ako se radi o strukovnoj kvalifikaciji.
Za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja nadležna je Agencija za znanost i visoko obrazovanje odnosno Nacionalni ENIC/NARIC ured koji djeluje u sklopu Agencije. ENIC/NARIC ured izvještajni je centar o akademskoj pokretljivosti i priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i kao takav dio je europske mreže istovjetnih ureda koji su osnovani od strane Vijeća Europe i Unesca (ENIC - European Network of National Information Centres on academic recognition and mobility) i Europske komisije (NARIC - National Academic Recognition Information Centres).
Priznavanje visokoškolskih kvalifikacija i razdoblja studija u svrhu nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je sveučilišta, veleučilišta i visokih škola koje u svome sklopu moraju imati Ured za akademsko priznavanje čiji se ustroj, djelokrug i način rada propisuje općim aktom sveučilišta, veleučilišta i visokih škola sukladno Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Postupak priznanja pokreće se na zahtjev stranke, a uz obrazac zahtjeva prilažu se sljedeći dokumenti:
– isprava kojom se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija u izvorniku,
– ovjereni prijevod isprave kojom se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija,
– isprava kojom se dokazuje završeno razdoblje studija ili položeni ispiti,
– isprava o državljanstvu, osim u slučaju apatrida ili osoba bez državljanstva.
Ustanova nadležna za priznanje odlučuje rješenjem na koje stranka ima pravo žalbe koju rješava ministarstvo nadležno za poslove visokog obrazovanja. Mišljenja smo da protiv rješenja ministarstva stranka ima pravo pokrenuti upravni spor.
Prema članku 12. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija u postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima se u obzir isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji je stečen kvalifikacijom, bez usporedbe nastavnih programa.
Prijašnjim Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, bilo je određeno da se u postupku priznavanja potpune istovrijednosti uzima u obzir sustav obrazovanja zemlje u kojoj je strana svjedodžba stečena, nastavni plan i program ustanove koja ju je izdala, trajanje i drugi uvjeti naobrazbe pod kojima je strana svjedodžba stečena, prava koja daje strana svjedodžba u zemlji u kojoj je stečena i druge okolnosti od značenja za priznavanje potpune istovrijednosti. Ako bi se u postupku slučajno utvrdilo da su se uvjeti znatno razlikovali od tada utvrđenih uvjeta za obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj, priznavanje potpune istovrijednosti strane svjedodžbe uvjetovalo se prethodnim polaganjem određenih dopunskih ispita ili izradom određenih radova.
Dakle, prema prijašnjem zakonu tražilo se priznavanje odnosno usvojenje jednakovrijednosti inozemne kvalifikacije – tzv. nostrifikacija, dok se prema važećem Zakonu traži samo potvrđenje vrijednosti odnosno postojanje valjanje strane kvalifikacije bez analiziranja sadržaja i trajanja inozemnih obrazovnih programa.
Neven Brkić, mag. iur.