Prema uređenju iz 2010. godine, osim javnih bilježnika, u čijoj je nadležnosti već od ranije donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bilo je predviđeno uvođenje javnih ovršitelja koji su trebali od sudova preuzeti donošenje i provedbu rješenja o ovrsi na temelju ovršnih isprava. Međutim, taj dio ovršnopravnog uređenja iz 2010. godine, donošenjem Ovršnog zakona iz 2012. godine, potpuno je ukinut. Ova izmjena neće se osjetiti u praksi, jer usvojeno ovršnopravno uređenje iz 2010. u pogledu javnoovršiteljske službe zapravo nikada nije zaživjelo.
Druga značajna izmjena tiče se pitanja stvarne nadležnosti za donošenje i provedbu ovrhe, pa tako i ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika po računu. Stvarno nadležni određivati i provoditi ovrhu su općinski sudovi (članak 37. i članak 43. Ovršnog zakona), osim ako to nije izrijekom povjereno dugom sudu, tijelu ili osobi, odnosno nije drugačije zakonom određeno, a to je prema novom zakonu u pogledu ovrhe na temelju ovršnih isprava na novčanim sredstvima po računima upravo povjereno Financijskoj agenciji. Tako su trgovački sudovi ostali nadležni samo donošenje rješenja o ovrsi na temelju domaćih i stranih arbitražnih odluka (članak 43. Zakona o arbitraži).
Treća izmjena tiče se mjesne nadležnosti koja je kod ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika ustanovljena prema prebivalištu, odnosno sjedištu ovršenika. U praksi će to izazvati najveće promjene kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, jer ovrhovoditelj više ne može sam birati javnog bilježnika bilo gdje u državi kojem će se obratiti radi donošenja rješenja o ovrsi, već će to morati biti javni bilježnik u mjestu prebivališta, odnosno sjedišta ovršenika.
Četvrta izmjena za sudionike ovrhe ima najveći značaj, jer utječe na način postupanja u pogledu naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini po računu ovršenika kada se radi o naplati tražbina utvrđenih u ovršnim ispravama: ovršnim odlukama i nagodbama domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca. Ovršni zakon propisuje izravnu naplatu kod Financijske agencije (FINA). Umjesto javnih ovršitelja koji nikada nisu počeli djelovati, FINA preuzima dio uloge koju je do sada imao sud, i to izravnom naplatom novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca i to za ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.
Dio zakonskih odredbi ovršnopravnog uređenja iz 2010. godine koji se odmah počeo primjenjivati odnosio se na provedbu ovrhe radi naplate novčane tražbine na računu, čija provedba jest povjerena FINI, i koja se prema mišljenju zakonodavca pokazala uspješnom. Dakle, do donošenja Ovršnog zakona iz 2012. godine, rješenja o ovrsi radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanoj tražbini ovršenika na računima kod banaka na temelju ovršne isprave donosili su sudovi, a na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici (koji će to i ubuduće činiti), a rješenja su se dostavljala FINI na provedbu.
Što se tiče donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ona su i dalje u nadležnosti javnih bilježnika, a provedba u nadležnosti FINE.
Što se pak tiče ovršnih isprava, treba razlikovati one koje su postale ovršne prije 15. listopada 2012. godine i one koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.
Novim Ovršnim zakonom uvodi se izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela odnosno obračuna poslodavca, koju provodi FINA, za sve ovršne isprave koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine, a kako to propisuje članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 112/12). Ovrha se provodi prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, u kojem slučaju Agencija postupa kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud (članak 209. Ovršnog zakona).
Dakle, kada ovrhovoditelj ima ovršnu ispravu koja je postala ovršna nakon 15. listopada 2012. godine, on više ne traži od suda donošenje rješenja o ovrsi već se, sukladno članku 209. Ovršnog zakona i članku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 112/12), izravno obraća FINI s tom ovršnom ispravom i zahtjevom s podacima potrebnim za provedbu ovrhe. Ako bi se obratio sudu, ovrhovoditeljev prijedlog sukladno članku 211. Ovršnog zakona, bio bi odbačen kao nedopušten.
Za sve ovršne isprave koje su postale ovršne prije 15. listopada 2012. godine, a to znači da su postale pravomoćne i da je protekao paricijski rok tj. rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine prije 15. listopada 2012. godine, ovrhovoditelj mora tražiti od suda, i to općinskog suda (osim za domaće i strane arbitražne odluke za koje je nadležan trgovački sud), donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, a koje će rješenje sud onda dostaviti FINI na provedbu.
Postupci u tijeku dovršit će se prema odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, dakle, ako je postupak ovrhe bio pokrenut na dan 15. listopada 2012. godine, nema nikakvih promjena.
Za provedbu novog Ovršnog zakona donesen je i Pravilnik o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu (NN 115/12) koji sadrži obrazac zahtjeva za izravnu naplatu, a koji obrasci su dostupni u poslovnicama FINE i na internetskoj stranici FINE.
Što se tiče izravne naplate na temelju ovršnih odluka obračuna plaća, kao i ovršnih odluka i nagodbi domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu, bitno je napomenuti da se na temelju takvih odluka može ići u naplatu također izravno FINI, ako su iste postale ovršne nakon 15. listopada 2012. godine.
Novost je što je propisana obveza porezne uprave da na zahtjev ovrhovoditelja, prije pokretanja postupka ovrhe, sukladno članku 18. Ovršnog zakona izda potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos na individualnu kapitaliziranu štednju, u skladu s važećim propisima, uz naznaku propisanog računa na koje će se uplatiti porez, prirez i doprinosi (članak 217. Ovršnog zakona). Potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa ovrhovoditelj mora priložiti uz zahtjev za izravnu naplatu.
Dakle, umjesto dosadašnjeg postupka u kojem se prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi radi naplate takve tražbine podnosio sudu, koji je potom rješenje o ovrsi dostavljao FINI na provedbu, a FINA bi potom izvršila prijenos sredstava na račun suda, da bi potom sud tijekom postupka obavještavao poreznu upravu i tražio obračun poreza, prireza i doprinosa, te nakon dostave obračuna o istome obavještavao stranke i omogućavao im da se o tome izjasne (članak 127. Ovršnog zakona, NN 139/10), uvedena je obveza porezne uprave da prije pokretanja ovršnog postupka obračun dostavi ovrhovoditelju. Na taj bi se način trebalo radnicima kao ovrhovoditeljima osigurati da umjesto sporog sudskog postupka, ostvare bržu i učinkovitiju naplatu svojih tražbina u postupku izravne naplate kod FINE.
Meliha Okić Buljanović, mag. iur.