Konkretno, radi se o člancima 66., 72. i 73. Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11), te s tim u vezi odredbama članka 9. stavak 1. točka 9. i članka 22. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 68/08, 110/08, 34/11), koji propisuje:
„(1) Nakon što je iskorišteno pravo na rodiljni i roditeljski dopust ili pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena prema ovom Zakonu, jedan od zaposlenih roditelja ima pravo ne raditi do navršene 3. godine života djeteta.
(2) Za vrijeme korištenja prava iz stavka 1. ovoga članka, prava i obveze zaposlenog roditelja iz radnog odnosa miruju, a pravo na obvezno zdravstveno osiguranje te pravo na mirovinsko osiguranje ostvaruje se prema propisima kojima je uređeno to pravo.
(3) Poslodavac jedan primjerak odluke o mirovanju radnog odnosa zaposlenog roditelja do treće godine djetetova života obvezno dostavlja Zavodu radi evidencije.“
Navedeno pravo mogu koristiti ili majka ili otac djeteta. Međutim, sukladno članku 70. Zakona o radu, radnik je dužan sa svojom namjerom korištenja neplaćenog dopusta upoznati poslodavca što prije, a najmanje mjesec dana ranije. Rok od mjesec dana propisan je i za obavijest poslodavcu o prestanku korištenja prava na neplaćeni dopust zbog rođenja djeteta, s tim da je poslodavac dužan primiti radnicu odnosno radnika na rad na poslovima na kojima je radnik bio raspoređen i prije korištenja prethodno navedenog prava na neplaćeni dopust. Ipak, u slučaju da je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac ima obvezu ponuditi sklapanje novog ugovora za obavljanje odgovarajućih poslova.
Korištenje neplaćenog dopusta u trajanju do navršene treće godine života djeteta mogu koristiti i obrtnici, te prema Zakonu o obrtu mogu privremeno obustaviti obavljanje obrta. Tada se o privremenoj obustavi obavljanja obrta pisano obavještava nadležni županijski ured, odnosno Ured Grada Zagreba, i to u roku 30 dana od dana obustave obavljanja obrta.
Inače, vrijeme dok radni odnos miruje uzima se kao trajanje radnog odnosa kod istog poslodavca. O tome je stajalište zauzeo i Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Rev-1671/99 od 10. svibnja 2001., te pretežita sudska praksa županijskih i općinskih sudova. Ovakvo definiranje trajanja radnog odnosa za vrijeme neplaćenog dopusta za radnika može biti itekako važno pri ostvarivanju nekih prava (primjerice otpremnine, jubilarne nagrade i otkaznih rokova).
Ipak, razdoblje neplaćenog dopusta radniku se u pravilu ne računa i u staž osiguranja u smislu mirovinskog staža, osim ako radnik sukladno članku 17. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ne odluči sam dobrovoljno uplaćivati doprinose za mirovinsko osiguranje, a što je navedenom odredbom toga Zakona izrijekom predviđeno baš u slučaju korištenja ovog oblika neplaćenog dopusta.
Možda je zanimljivo za kraj napomenuti da se navedeni institut mirovanja staža i neplaćenog dopusta pokušava koristiti u novije vrijeme kod određenih „inventivnijih“ poslodavaca i kao način da se prebrodi trenutne recesijske probleme u poslovanju i restrukturiranju, a bez trenutnih otkazivanja ugovora o radu radnicama/cima za koje poslodavac smatra da samo kratkotrajno predstavljaju svojevrsni višak u poslovanju tvrtke.
Daniel Sever, mag. iur.