Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, koji se primjenjuje od 15. studenoga 2011. uređuje se: zasnivanje zakupa, prava i obveze ugovornih stranaka, prestanak zakupa, te kupoprodaja poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, županija, Grada Zagreba, gradova i općina.
Donošenje novog Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora predviđeno je kao Mjera 3., u sklopu Programa mjera za pojednostavljenje poslovanja subjekata maloga gospodarstva, prihvaćenog Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 24. lipnja 2010. godine, a sukladno Planu gospodarskih aktivnosti Programa gospodarskog oporavka Vlade Republike Hrvatske.
Subjekti malog gospodarstva čine najveći broj ukupnog broja gospodarskih subjekata te je malo gospodarstvo izuzetno važan dio gospodarskog sustava Republike Hrvatske i njegov je razvoj od posebnog interesa Republike Hrvatske.
Navedeni Zakon, među ostalim, omogućava sadašnjim zakupnicima odnosno korisnicima poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, županija, Grada Zagreba, gradova i općina (koji uredno izvršavaju sve obveze iz ugovora o zakupu i druge financijske obveze prema jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave te uz dodatni uvjet petogodišnjeg korištenja toga prostora i uz propisane iznimke) kupnju tih prostora uz uvjete i u postupku propisanim tim Zakonom, uredbom Vlade Republike Hrvatske odnosno odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave).
Sukladno članku 42. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, Vlada Republike Hrvatske trebala je donijeti uredbu iz članka 33. stavka 1. i 2. toga Zakona u roku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu, odnosno do 15. siječnja 2012. No, Vlada RH to je učinila tek nedavno, 6. prosinca 2012.
Uredba o kupoprodaji poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske sadržajno je kratka te ima svega 12 članaka. Njome se propisuju uvjeti i postupak za kupoprodaju poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske u smislu članka 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora. Jedan od temeljnih preduvjeta za kupoprodaju je da se sačini popis poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje, a obveznik sastavljanja tog popisa je Agencija za upravljanje državnom imovinom koja će i prodavati državne poslovne prostore. Zahtjev za kupnju poslovnoga prostora podnosi se u roku od 90 dana od dana objave navedenog popisa.
Odluku o kupoprodaji poslovnoga prostora donosi nadležno tijelo Agencije, sukladno članku 42. Zakona o upravljanju državnom imovinom, u roku 90 dana od dana kada je podnesen potpun zahtjev. Ako podnositelj zahtjeva odustane od zahtjeva nakon njegovog prihvaćanja ili ako u roku 90 dana od dana donošenja odluke ne bude sklopljen ugovor o kupoprodaji poslovnoga prostora, i to zbog propusta podnositelja zahtjeva, Agencija ima pravo zadržati iznos jamčevine.
Treba istaknuti da neke odredbe ove Uredbe ukazuju na visok stupanj formalnosti u postupku kupnje poslovnog prostora kao i na činjenicu iz koje je razvidno da prodavatelj (RH) očito želi da se kupljeni prostori i ubuduće koriste za obavljanje poslovne djelatnosti od iste osobe, odnosno od kupca. Tako ugovor o kupoprodaji poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku i potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika. Prije sklapanja ugovora Agencija za upravljanje državnom imovinom dužna je pribaviti od nadležnog državnog odvjetništva mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora o kupoprodaji poslovnoga prostora.
Također, uz kupnju prostora obavezna je i zabilježba zabrane otuđenja kupljenog poslovnoga prostora u zemljišnoj knjizi na rok od 10 godina, a kupac također mora dopustiti zabilježbu prava nazadkupnje u istom trajanju od 10 godina, a u korist prodavatelja.
Zanimljiv je i članak 5. Uredbe kojim su propisani prilozi koji se moraju priložiti uz zahtjev za kupoprodaju. Naime, Uredba propisuje preko deset dokumenata (izvoda, potvrda, izjava itd.) od kojih većina njih ne smije biti starija od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.