Iako je novi Zakon o obveznim odnosima donesen još 2005. godine, a počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2006., sukladno članku 1163. toga Zakona njegove odredbe ne primjenjuju se na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga Zakona. Na te se odnose primjenjuje do tada važeći Zakon o obveznim odnosima.
Tako se i u predmetu koji se vodio na Vrhovnom sudu RH (broj Rev 724/08-2, od 27. siječnja 2010.), u vezi naknade štete zbog teškog invaliditeta odnosno zbog smanjenja životnih aktivnosti, zbog činjenice vremena kada je šteta nastala, primjenjuju odredbe tzv. starog Zakona o obveznim odnosima. Radi se o predmetu u vezi naknade štete za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, odnosno naknade štete zbog teškog invaliditeta, a glede primjene članka 201. Zakona o obveznim odnosima. Prema tom članku, u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. U slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinu bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, s tim da se i u slučaju smrti neke osobe i u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe naknada štete može dosuditi izvanbračnom drugu ako je između njega i umrlog odnosno povrijeđenog postojala trajnija zajednica života.
U konkretnom predmetu tužbu su protiv jedne bolnice podnijeli supružnici zbog činjenice da je suprugu zbog propusta bolnice odstranjen desni testis. Tužitelj je podnio tužbu za naknadu nematerijalne štete s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, a prvostupanjski sud je utvrdio da je zbog tuženikovog propusta u pružanju liječničke pomoći tužitelju odstranjen desni testis, da prije nastanka štetnog događaja kod tužitelja nije postojala funkcija lijevog testisa koji je atrofirao, da je gubitak desnog testisa prouzročio gubitak tužiteljeve spolne aktivnosti i neplodnost, da su zbog toga smanjenje njegove životne aktivnosti za 30%, a osim toga da je izostanak ranije kvalitete tužiteljevog života imao za posljedicu strah koji je izazvao psihički poremećaj zbog kojeg postoji smanjenje životne aktivnosti tužitelja za daljnjih 30%, te je na temelju tih činjeničnih utvrđenja visinu tog odštetnog zahtjeva utvrdio u iznosu od 500.000,00 kn i s obzirom na nespornu odštetnu odgovornost tuženika, tužitelju dosudio taj iznos pravične novčane naknade.
Tužiteljica, supruga tužitelja, podnijela je tužbu s tužbenim zahtjevom za naknadu nematerijalne štete po osnovi duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta supruga koji se temelji na odredbi članka 201. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), a prvostupanjski sud je taj zahtjev ocijenio osnovanim u visini iznosa od 200.000,00 kn, navodeći da bračnom drugu pripada naknada štete za duševne boli zbog naročito teškog invaliditeta drugog bračnog druga koji se očituje gubitkom spolne moći.
Preinačivanjem prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu drugostupanjski sud je zaključio da je s obzirom na kriterije propisane odredbom članka 200. stavak 2. ZOO-a opravdano dosuditi tužitelju naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 150.000,00 kn, a da je odštetni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti jer da kod tužitelja ne postoji naročito teški invaliditet koji bi kod tužiteljice izazvao duševne bolove zbog kojih bi joj bilo opravdano dosuditi novčanu naknadu prema odredbi članka 201. stavak 3. ZOO-a.
U reviziji tužitelj ističe da je zbog gubitke funkcije testisa izgubio osjećaj vlastite seksualnosti i pripadnosti muškom spolu te interes za suprotni spol, a time da je izgubio i važan dio osobnosti te da je u potpunosti ostao bez sfere intimnosti koju osoba dijeli sa svojim partnerom, pa da s obzirom na te okolnosti prilikom dosude pravične novčane naknade tužitelju drugostupanjski sud nije vodio računa o značenju povrijeđenog dobra.
U odnosu na dio pobijane presude kojim je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti u reviziji se ističe da sud nije vodio računa o specifičnosti štete koju je pretrpjela supruga tužitelja, jer da suprugova impotencija kod nje izaziva ne samo osjećaj sućuti, zbog čega trpi duševne bolove, već da je ona izravno pogođena nemogućnošću održavanja seksualnih odnosa sa svojim suprugom.
Ispitujući pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o odštetnom zahtjevu tužitelja, Vrhovni sud je, s obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, a posebno činjenicu da je do gubitka spolne moći tužitelja došlo u 32. godini njegova života, što je nedvojbeno utjecalo na njegovu emocionalnu stabilnost i skladnost bračne zajednice s tužiteljicom u kojoj je rođeno dvoje djece, te da će zbog toga biti teško i trajno narušena kvaliteta tužiteljevog života, ocijenio da primjereni iznos pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja, utvrđen u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbom članka 200. stavak 2. ZOO-a, predstavlja iznos od 200.000,00 kn.
Prema odredbi članka 201. stavak 3. ZOO-a, u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. Pri ocjenjivanju postoji li naročito teški invaliditet neke osobe zbog kojeg bi bliskim srodnicima te osobe bilo opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove, u smislu citirane zakonske odredbe, nije od značaja samo postotak invaliditeta, koji u ovom slučaju iznosi 60%, već treba cijeniti i sve druge okolnosti kroz koje se invaliditet očituje, a koje kod bliskog srodnika invalidne osobe izazivaju duševne boli.
Nedvojbeno je da s obzirom na intimnost i posebno izraženu emocionalnu povezanost bračnih drugova gubitak spolne moći, a u mladoj životnoj dobi, i plodnosti, jednog bračnog druga kod drugog bračnog druga izaziva duševne bolove zbog suosjećanja s patnjama njegovog bračnog druga uzrokovanim tim hendikepom.
U konkretnom slučaju invaliditet bračnog druga tužiteljice iznosi 60%, no s obzirom na naprijed navedene okolnosti opravdano je zaključiti da je riječ o naročito teškom invaliditetu koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici za njezine duševne bolove koje zbog toga trpi.