Prema članku 128. Zakona o radu, na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 129. toga Zakona, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak (članak 133.-149.b Zakona o parničnom postupku), ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
Osim za odluke o otkazu te odluke donesene na temelju članka 129. Zakona o radu, navedeno pravilo o dostavi pismena vrijedilo bi i za dostavu drugih pismena ili poziva radniku, primjerice, kad ga se poziva da dade obranu u postupku otkaza ugovora o radu ili da se očituje o drugim pitanjima u vezi s radom.
Treba napomenuti da čak i kad je dostava uređena nekim od spomenutih akata, a neko pitanje dostave njima nije uređeno, odgovarajuće treba primijeniti navedene odredbe Zakona o parničnom postupku.
Uz dostavu važnih odluka iz radnog odnosa, a pogotovo kad je u pitanju dostava odluke o otkazu ugovora o radu kojeg poslodavac izriče radniku, nerijetka je pojava da radnik ne želi primiti odluku, čime nastoji prolongirati prestanak radnog odnosa što je više moguće, budući da se uz trenutak dostave odluke o otkazu veže početak tijeka otkaznog roka (kod redovitog otkaza), odnosno prestanak radnog odnosa (kod izvanrednog otkaza).
U slučaju odbijanja primitka pismena od radnikove strane, kad se dostava obavlja na mjestu gdje radnik radi, osoba koja dostavlja pismeno treba ga ostaviti u radnikovom radnom prostoru, primjerice, na radnikovom radnom stolu ili drugoj odgovarajućoj površini. Na dostavnici ili u zasebnoj službenoj bilješci dostavljač će napisati da je pokušao dostavu, da je radnik odbio dostavu i da je odluka, poziv ili drugo pismeno ostavljeno radniku na način i na mjestu kako je prethodno opisano.
Činjenica da je radnik odbio primiti dostavu pismena ne znači da dostava nije pravno valjana. Naprotiv, za radnika počinju teći mogući rokovi, primjerice za zaštitu prava iz članka 129. stavak 1. i 2. Zakona o radu (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-350/10 od 5. svibnja 2010.).
U sudskoj praksi zabilježeno je i stajalište prema kojem se smatra da je radniku uredno dostavljena odluka o otkazu kad je odluku pročitao i vratio, odbivši, pritom, potpisom potvrditi njezin primitak. Naime, u obrazloženju odluke Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-1969/08 od 10. veljače 2009., navodi se:
"Tijekom postupka je utvrđeno da je direktor tuženika tužitelju pokušao prvi put uručiti spornu odluku od 4. srpnja 2005., ali da je tužitelj nakon što je pročitao odluku i s nekim se telefonski konzultirao, odbio primitak odluke. Nadalje, utvrđeno je da je spornom odlukom o otkazu ugovora o radu predviđen otkazni rok od 60 dana i da je tužitelj po saznanju za spornu odluku neko vrijeme dolazio na posao, zatim koristio kolektivni godišnji odmor, potpisao primitak otpremnine i radne knjižice te preuzeo odluku o otkazu od 4. srpnja 2005. protiv koje je 12. listopada 2005. podnio zahtjev za zaštitu prava.
Sud prvog stupnja odbacuje tužbu tužitelja kao nepravovremenu.
Ovaj Sud drugog stupnja smatra da je zakonita prvostupanjska odluka. Naime, prema ocjeni ovog Suda drugog stupnja okolnost da je tužitelj pročitavši odluku koja mu je predana, nakon konzultacija telefonom s određenom osobom, odbio potpisom potvrditi primitak odluke, te da je konačno odluku vratio poslodavcu, nije od značaja.
Nakon što je adresatu pismeno uručeno i nakon što je on upoznat s njegovim sadržajem, on s pismenom može raditi što hoće, pa ga čak može i vratiti osobi koja mu ga dostavlja, ali time ne izbjegava posljedice izvršene dostave."