c S
U središtu

(Ne)opravdanost ponovnih zahtjeva sindikata za uvođenje članarine svim radnicima na koje se odnosi kolektivni ugovor

29.01.2013 Interes sindikata da u vrijeme relativnog smanjenja broja sindikalno organiziranih radnika i smanjenja prihoda sindikata od članarina pokuša ponovno uvesti tzv. doprinos solidarnosti možda bi bio logičan, ali je pravno nedopustiv.

Različiti sindikati ipak su potkraj prošle i početkom ove godine postigli da su nakon dugog pregovaranja i uz znatne restrikcije, u konačnici priznati i potpisani različiti kolektivni ugovori.

Međutim, činjenica je da navedeni kolektivni ugovori vrijede jednako i za radnike nečlanove sindikata, kao i za radnike članove sindikata koji plaćaju sindikalnu članarinu.

Stoga se, u tom smislu, među sindikatima (ponovno) aktualiziralo pitanje ima li sindikat pravo na naknadu odnosno svojevrsnu članarinu i od drugih radnika koji nisu članovi sindikata, s obzirom da ove posebne, povoljnije odredbe koje regulira kolektivni ugovor, vrijede i za njih?

Takav interes sindikata da u vrijeme relativnog smanjenja broja sindikalno organiziranih radnika i smanjenja prihoda sindikata od članarina pokuša ponovno uvesti tzv. doprinos solidarnosti možda bi bio logičan, ali je pravno nedopustiv.

Naime, po svojoj definiciji tzv. „doprinos solidarnosti“ bila bi obveza radnika koji nisu članovi sindikata da za vrijeme važenja kolektivnog ugovora sklopljenog između sindikata i poslodavca plaćaju sindikatu svojevrsnu članarinu kao naknadu za povoljnosti iz kolektivnog ugovora, a koje koriste kao i radnici članovi sindikata.

Treba istaknuti kako je tzv. „doprinos solidarnosti“ u hrvatski pravni sustav bio čak i nakratko uveden odredbom članka 187.a prijašnjeg Zakona o radu, a koji je uveden člankom 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 114/03).

Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I-2766/2003 od 24. svibnja 2005., ukinut je navedeni članak 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, te je na taj način u cijelosti zapravo ukinut spomenuti članak 187.a prijašnjeg Zakona o radu s još nekim odredbama koje su se posredno odnosile na spomenuti „doprinos solidarnosti“.

Na taj način zapravo je iz hrvatskog radnopravnog zakonodavstva uklonjen institut „doprinosa solidarnosti“ budući da je prethodno navedene odredbe koje idu u smjeru uvođenja toga doprinosa Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio odredbama diskriminatornog karaktera.

S obzirom na navedeno, „doprinos solidarnosti“ nije niti mogao biti unesen kao institut u odredbe aktualnog Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11) niti ga sadašnji Zakon o radu uopće poznaje.

Dakle, bilo kakva obveza radnika nečlanova sindikata u smislu plaćanja prethodno opisane naknade sindikatu ne dolazi u obzir.

Daniel Sever, mag. iur.