Odredbama članka 378. stavak 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku: ZV) propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju, u skladu s ugovorom koji su s tim upraviteljem sklopili, s time da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.
Odredbom članka 379. stavak 2. ZV-a propisano je da je upravitelj osobito dužan brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, da je dužan obavljati povremeni godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima i obavljati druge poslove u skladu s obvezama preuzetima ugovorom, a prije navedenima, te položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine.
U vezi s navedenim, u jednom postupku koji se vodio radi isplate naknade za izvedene radove (Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Revt 243/10-2, od 8. svibnja 2012.) drugostupanjski sud (županijski sud) zaključio je da tuženik kao upravitelj stambene zgrade nije pasivno legitimiran u sporu radi isplate troškova održavanja nekretnine, ocijenivši da upravitelj može samo zastupati suvlasnike, odnosno da ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade, te da se stoga ne može samostalno na pasivnoj strani pojaviti kao stranka u postupku, već to mogu biti samo suvlasnici zagrade, zastupani po upravitelju.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da ako se radi o plaćanju troškova održavanja nekretnine na zajedničkim dijelovima zgrade, onda pasivno legitimirani za isplatu tih troškova mogu biti samo suvlasnici zgrade, a nikako ne upravitelj predmetne stambene zgrade, pri čemu su sredstva zajedničke pričuve i namijenjena upravo za popravke koji bi se vršili na zajedničkim dijelovima pojedine stambene zgrade, koja se sredstva polažu na, u tu svrhu otvoren, poseban račun, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg suvlasnika, ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.
Prema tome, upravitelj zgrade ovlašten je poduzeti radove radi održavanja stambene zgrade, u ime i za račun suvlasnika zgrade. U sporu radi isplate naknade za izvedene radove, upravitelj može samo zastupati suvlasnike, dakle ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade čiji je upravitelj, pa se u takvim sporovima kao stranka mogu javiti samo suvlasnici zgrade ili suvlasnici zgrade zastupani po upravitelju.