Najznačajnije novosti, i prema obrazloženju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku njegova suština, su koncentracija i veća učinkovitost prvostupanjskog postupka. Naime, Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2008. godine za postupke u sporovima male vrijednosti uveden je prethodni postupak kao stadij parničnog postupka u kojem stranke moraju iznijeti svoje činjenične tvrdnje i dokazne prijedloge, dok je glavna rasprava svedena isključivo na dokazni postupak. Budući da je takvo uređenje pozitivno djelovalo na učinkovitost parničnog postupka u sporovima male vrijednosti, ovim izmjenama uveden je prethodni postupak odnosno obvezno pripremno ročište, u svim postupcima pred sudom. Strogo pravilo o ograničenju prava na iznošenje novota, koje prema dosadašnjem uređenju postoji za postupke u sporovima male vrijednosti, radi očuvanja načela traženja materijalne istine, ublaženo je mogućnošću iznošenja novih činjenica i predlaganja dokaza i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti odnosno predložiti u prethodnom postupku. Ako su nove činjenice i novi dokazi istaknuti protivno navedenom, sud ih neće uzeti u obzir (članak 299.).
Za postupke u sporovima male vrijednosti taj se trenutak pomiče unatrag, pa stranke moraju iznijeti nove činjenice i predložiti dokaze već u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, dakle prije pripremnog ročišta, dok ih na pripremnom ročištu mogu iznijeti samo ako ih prije održavanja tog ročišta nisu mogle iznijeti odnosno predložiti bez svoje krivnje.
Pripremno ročište uređuje novi članak 288.a. Sam postupak načelno se sastoji od podnošenja tužbe, odgovora na tužbu, zakazivanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka te zakazivanja ročišta za glavnu raspravu na kojoj će se izvesti dokazi izneseni i prihvaćeni tijekom prethodnog postupka. Pripremno ročište je stadij u kojem sud može utjecati na stranke da spor riješe već na tom ročištu svojim dispozicijama, bilo sudskom nagodbom ili da prihvate postupak mirenja. Pripremno ročište neće se održati samo ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave ili presude zbog ogluhe. Prema dopunjenom članku 291., sud može odgoditi pripremno ročište i to samo jednom. U rješenju o odgodi sud će odmah zakazati novo pripremno ročište. Tijek i sadržaj pripremnog ročišta na kojem sud odlučuje koje će dokaze izvesti na ročištu za glavnu raspravu, detaljno opisuje članak 292. Po okončanju pripremnog ročišta, sud rješenjem zaključuje prethodni postupak, a ovisno o okolnosti slučaja sud može na istom ročištu održati glavnu raspravu.
S obzirom da je poduzimanje znatnog broja procesnih radnji ograničeno do podnošenja odnosno iznošenja odgovora na tužbu ili stadija okončanja prethodnog postupka, sam rok za podnošenje odgovora na tužbu produžen je odnosno određuje ga sud, ali ne može biti kraći od trideset niti duži od četrdesetpet dana, čime se tuženiku želi osigurati razumno vrijeme za pripremu.
Izmjene u članku 189. stavku 1. i članku 190. stavku 1. i 7. usklađene su s pravilima koja uređuju stadij prvostupanjskog postupka do kojega stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, odnosno novim određenjem trenutka upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Mogućnost podnošenja protutužbe te preinaka tužbe ograničena je do procesnog stadija okončanja prethodnog postupka, a sud je ovlašten o preinaci tužbe odlučiti na ročištu na kojem uredno pozvani tuženik nije prisutan, a svoj izostanak nije opravdao.
Nadalje, izmijenjen je članak 293. koji uređuje glavnu raspravu. Naime, ročište za glavnu raspravu zakazuje se u rješenju o zaključenju prethodnog postupka. Sud u pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu radi izvođenja svih dokaza koje je odlučio izvesti rješenjem donesenim na pripremnom ročištu. Prema izmijenjenom članku 295. ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu i tužitelj i tuženik ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
Sudski savjetnici u parničnom postupku ovlašteni su provoditi postupak i predlagati sucu odluku u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn (umjesto do sada 50.000,00 kn).
Radi ostvarenja zahtjeva ekonomičnosti i sprječavanja zloupotreba procesnih prava, ispitivanje stvarne i mjesne nadležnosti suda moguće je samo u početnom stadiju postupka odnosno najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.
Izmjenom članka 34.b u točkama 6. i 7. trgovački sudovi nadležni su i za odlučivanje o sporovima o prijevozu putnika u plovidbenom i zračnom pravu.
U članku 44. dodan je novi stavak 2. prema kojem o žalbi protiv presude u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kn, odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije određeno. Tom odredbom uvodi se načelo monokratnosti u postupcima pred drugostupanjskim sudovima kada odlučuju o žalbi protiv presude u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznose koji su istovjetni iznosima vrijednosti predmeta spora u kojima su sudski savjetnici ovlašteni u prvom stupnju provoditi parnični postupak. U istom članku dodan je i stavak prema kojem kad odlučuje o žalbi, Vrhovni sud RH sudi u vijeću u kojemu sudi u povodu revizije. Naime, prema novom članku 382.a u slučajevima u kojima o žalbi protiv prvostupanjske odluke odlučuje Vrhovni sud, revizija nije dopuštena. Dakle, u slučajevima u kojima ne postoji treća instanca, radi jednake zaštite interesa, za odlučivanje o žalbi osigurava se isti sastav suda kao i za odlučivanje o reviziji.
Prema članku 106. stavak 2. podnesci više ne moraju više sadržavati oznaku zanimanja stranaka, međutim, obvezan podatak je naznaka osobnog identifikacijskog broja stranke koja podnosi podnesak. Precizno se utvrđuje rok od osam dana u kojem stranka treba ispraviti ili nadopuniti nerazumljiv ili nepotpun podnesak.
Sukladno članku 111., ako rokovi nisu određeni zakonom, određuje ih sud s obzirom na okolnosti slučaja. Novost je da se rok koji sud odredi može produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Također, produljeni rok počinje teći prvog sljedećeg dana nakon isteka roka čije je produljenje zatraženo. Ovime se želi onemogućiti zloupotreba toga prava u dosadašnjoj primjeni.
Skraćeni su rokovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje - prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana. Nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
U članku 134.b izmijenjen je stavak 2. te sada predsjednik suda može rješenjem donesenim u upravnom postupku odrediti da svi odvjetnici koji imaju pisarnicu na području toga suda, javni bilježnici koji imaju sjedište na području toga suda i određene pravne osobe koje imaju sjedište na području tog suda, sudska pismena primaju preko pretinaca. Protiv tog rješenja odvjetnik, javni bilježnik, odnosno pravna osoba ima pravo izjaviti prigovor u roku od osam dana. Protiv rješenja o prigovoru može se podnijeti žalba predsjedniku neposredno višeg suda u roku od 15 dana. Dakle, proširen je krug osoba za koje je predsjednik suda ovlašten odrediti primanje sudskih pismena preko pretinaca, a radi provedbe postupka bez odugovlačenja. Osim toga, uvodi se mogućnost izjavljivanja prigovora i rok za žalbu usklađuje s odredbom članka 109. Zakona o općem upravnom postupku.
Dopunom u članku 166. stavku 2. otklanjaju se dvojbe koje su se pojavile u tumačenju te odredbe, na način da se sada izričito propisuje da sudac pri odlučivanju o troškovima cijelog postupka donosi jednu (jedinstvenu) odluku, a ne odvojene odluke za prvostupanjski postupak, odnosno postupak po pravnim lijekovima.
Budući da se pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka, kao i pravo na stručnu pravnu pomoć u građanskim postupcima ostvaruje na način i uz uvjete propisane Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, brisanjem odgovarajućih odredbi u ZPP-u otklonjeno je postojanje dvostrukog uređenja.
Napuštena je mogućnost privremenog prekida procesnih aktivnosti izričitom ili prešutnom dispozicijom stranaka uz obrazloženje da je okolnost da postupak miruje bez opravdanog razloga u potpunosti suprotan zahtjevima ekonomičnosti. Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku. Osim odlukom suda, stranke imaju mogućnost spor riješiti mirnim putem. Stoga je, kako je već istaknuto, uvedena dužnost suda da tijekom pripremnog ročišta strankama predloži da spor riješe u postupku mirenja kao i mogućnost da u postupcima mirenja pri sudu kao izmiritelji sudjeluju i osobe koje nisu suci, čime se potiče mirenje kao važan način alternativnog rješavanja sporova.
Dodan je članak 221.b kojim se uvodi posebno pravilo o teretu dokazivanja nepostojanja tražbine čije postojanje proizlazi iz isprave uvrštene u knjigovodstvene, računovodstvene, odnosno porezne evidencije stranke. U tom slučaju teret dokaza je na stranci koja tvrdi da predmetna tražbina ne postoji. Sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za navedenu tražbinu.
U svrhu osiguranja da se postupak provede na način da troškovi postupka ne nadmaše vrijednost pravnog interesa radi čije je zaštite nastao spor, izmjenom članka 223.a povećan je vrijednosni kriterij sporova u kojima je sudac ovlašten o postojanju činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni dokaza, ako bi njihovo utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima (u postupku pred općinskim sudovima - 10.000,00 kn, a pred trgovačkim sudovima - 50.000,00 kn).
Što se tiče vještaka, izmijenjen je članak 251. te se sada omogućava stranci koja predlaže izvođenje dokaza vještačenjem predložiti osobu vještaka. Predloženu osobu sud će odrediti ako za to ne postoje zapreke sadržane u navedenom članku. Kako se postupak ne bi nepotrebno odugovlačio, sud određuje rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja koji ne može biti duži od 60 dana. Također, pisani nalaz i mišljenje sud će dostaviti strankama najkasnije 15 dana prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati, kako bi se strankama omogućilo da se pripreme za ročište.
Dostava presude prema pravilima ZPP-a o dostavi pismena postaje izuzetak, a ne pravilo. Naime, sud je dužan već na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena odrediti ročište za objavu presude (vodeći računa o propisanom roku od 45 dana) na kojem se prisutnoj stranci uručuje pisani otpravak presude. Ročište za objavu presude održati će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na ročište. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude sud neće dostavljati presudu, nego će se smatrati da joj je dostava obavljena toga dana (sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova), dok pisani otpravak presude može preuzeti u sudskoj zgradi. Važna novina je trenutak računanja roka, koji za stranke koje su uredno obaviještene o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, presuda se dostavlja prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena i to je jedini izuzetak kada se presuda dostavlja. Na ovaj način želi se uvesti disciplina kako kod suda u smislu rokova izrade presude, tako i kod stranaka da prisustvuju ročištu za objavu presude te se smanjuju troškovi dostave.
Odredbom novog članka 366.a propisuje se zabrana višekratnog ukidanja prvostupanjskih odluka te se one u povodu žalbe mogu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Ako bi presudu trebalo drugi put ukinuti, drugostupanjski sud dužan je sam provesti postupak uz odgovarajuću primjenu ZPP-a i odredbi o postupku pred prvostupanjskim sudom.
U članku 375. dodan je stavak 5. prema kojem ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. Time se skraćuje vrijeme potrebno za izradu odluka drugostupanjskih sudova što bi u konačnici trebalo dovesti do skraćivanja žalbenog postupka.
Dopunom članka 446. uvodi se pretpostavka postojanja pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tužiteljevu tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi. Na taj način želi se izbjeći nepotrebno provođenje postupka pred javnim bilježnikom u slučajevima u kojima je iz prethodnog ponašanja dužnika očito da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, jer će dužnik podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi, odnosno skratiti trajanje postupka za dostavu u inozemstvu.
Novim člancima 492.a do 492.d uvode se odredbe kojima se uređuje obveza elektroničke dostave u postupcima pred trgovačkim sudovima. Naime, u postupcima pred trgovačkim sudovima kao stranke se uglavnom pojavljuju pravne osobe koje gotovo uvijek imaju odvjetnika kao punomoćnika, pa se predmnijeva da oni već posjeduju elektroničku adresu odnosno neće im je biti problem pribaviti.
U prijelaznim i završnim odredbama propisano je da će ministar nadležan za poslove pravosuđa donijeti odluku o ispunjavanju uvjeta za isticanje presude na e-oglasnoj ploči sudova u skladu s ovom novelom, kad se za to ispune uvjeti na pojedinom sudu. Do donošenja te odluke sud će stranci koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje dostaviti presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, mag. iur.