Prema članku 4. Zakona o porezu na promet nekretnina, predmet oporezivanja porezom na promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, neovisno stječe li se uz ili bez naplate. Stjecanjem nekretnina smatra se, u smislu tog Zakona, kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugoga tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.
Zakon o porezu na promet nekretnina uređuje i porezna oslobođenja, jer se porez na promet nekretnina ne plaća uvijek već Zakon propisuje točno određene slučajeve u kojima su porezni obveznici oslobođeni plaćanja tog poreza. Ovdje ćemo samo navesti porezna oslobođenja iz članka 13. Zakona, dakle oslobođenja kod stjecanja nekretnine bez naknade.
Tim člankom propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju:
1. bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili darovatelja,
2. pravne i fizičke osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daruje, odnosno daje nekretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u vezi s Domovinskim ratom,
3. bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u vezi s rastavom braka.
Dakle, porez na promet nekretnina prema navedenoj odredbi ne plaćaju bračni drugovi kad jedan od drugoga stječu nekretninu bez naknade.
No, u praksi se postavilo pitanje može li i izvanbračni drug ostvariti pravo na porezno oslobođenje na temelju izvanbračne zajednice, odnosno u slučaju stjecanja nekretnine bez naknade od drugog izvanbračnog druga? Pitanje se postavilo budući da neki drugi propisi, pod određenim pretpostavkama, izjednačavaju bračnu zajednicu s izvanbračnom (Obiteljski zakon). Pritom treba podsjetiti da se prema članku 11.a stavak 5. Zakona o porezu na promet nekretnina članovima uže obitelji, u smislu toga Zakona, smatraju bračni drug i djeca.
Odgovor na ovo pitanje pojašnjava sudska praksa te je u obrazloženju Odluke Upravnog suda u Rijeci, broj UsI-149/12-23 od 19. studenoga 2012., navedeno:
„Među strankama ovoga upravnog spora sporno je postoji li pravna osnova za priznanje poreznog oslobođenja kod poreza na promet nekretnina u odnosu na izvanbračne drugove, tj. smatraju li se izvanbračni drugovi članovima uže obitelji iz članka 11. točke 9.7. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97, 26/00, 127/00 i 153/02 - u nastavku teksta: ZPPN).
Kako tužiteljica osporava samo primjenu materijalnog prava, činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima – Nar. nov., br. 20/10 - u nastavku teksta: ZUS), Sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Prema odredbi članka 11. točka 9.7. ZPPN-a, članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se bračni drug te djeca prijavljena na istoj adresi kao i građanin.
Odredbom članka 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11) propisano je da se odredbama tog Zakona uređuje brak, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca, te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom. Pritom su odredbama Obiteljskog zakona (čl. 107. st. 3., čl. 206., čl. 221. st. 2., čl. 222.-226., čl. 227. st. 1. i čl. 258.) regulirani učinci izvanbračne zajednice vezani za susrete i druženje djeteta, uzdržavanje te imovinske odnose izvanbračnih drugova, ali ne i učinci relevantni za poreznopravne odnose.
Prema članku 1. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03 i 35/05), tim se Zakonom uređuje pravo nasljeđivanja, te se uređuju pravila po kojima sud, druga tijela i ovlaštene osobe postupaju u nasljednim stvarima.
Stoga odredbe Obiteljskog zakona i Zakona o nasljeđivanju, kojima je uređen status izvanbračne zajednice, nisu primjenjive u stvarima utvrđivanja poreza na promet nekretnina, već se u tim stvarima primjenjuju odredbe ZPPN-a kao posebnog zakona, a kojim odredbama nije propisano izjednačavanje bračnih i izvanbračnih drugova u okviru normativne definicije člana uže obitelji iz članka 11. točka 9.7. ZPPN-a.
Nadalje, neosnovan je navod tužiteljice da je izvanbračna zajednica ustavna kategorija.
Pored toga, ni članak 14. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01-ispr., 76/10 i 85/10 – proč. tekst), ni članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ne ubrajaju izvanbračnu zajednicu u skupinu zabranjenih ili diskriminatornih osnova.
Javnopravna tijela u upravnom postupku su, dakle, zakonito utvrdila da tužiteljica ne ostvaruje pravo na porezno oslobođenje na temelju izvanbračne zajednice s darodavcem predmetne nekretnine pok. J. V.“