Negdje na početku recesije u Republici Hrvatskoj, sredinom 2009. godine, donesen je Zakon o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja, koji se objavljen u Narodnim novinama br. 69/09. Predlagatelj Zakona, Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donijela je zaključak kojim se prihvaća paket od 10 proturecesijskih mjera. Jedna od tih mjera (7.) bila je i Poticanje izravnih ulaganja i prijenosa tehnologija, a kojom se mjerom, uz ostalo, nastojala osigurati efikasna koordinacija državne i lokalne razine u pogledu stvaranja povoljnijih uvjeta za izravna strana ulaganja, ubrzati aktivnost kod već pripremljenih projekata i uvesti ubrzani postupak ishođenja svih dozvola u roku od 45 dana za izravna ulaganja veća od 10 milijuna eura.
Dakle, donošenjem tog Zakona nastojala se donijeti adekvatna pravna platforma za oživljavanje posrnulog sektora građevinarstva i to omogućavanjem građenja predmetnih građevina umjesto na temelju dva akta (lokacijske dozvole i potvrde glavnog projekta) na temelju jednog akta (rješenja za građenje), a čiji je rok za izdavanje znatno kraći od rokova za izdavanje spomenuta dva akta.
Zakonom se, također, nastojala omogućiti potpuna priprema projekta prije podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja za građenje, pružanje izravne stručne pomoći nadležnim upravnim tijelima županija i velikih gradova od strane Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (danas je to Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja) u vezi s izdavanjem rješenja za građenje, kao i izdavanje tih rješenja od strane tog Ministarstva za predmetne građevine čija je vrijednost veća od 10 milijuna eura. Osim toga, donošenjem tog Zakona skratili su se rokovi za utvrđivanje posebnih uvjeta, propisani posebnim propisima.
Analiza rezultata primjene Zakona, kao i praćenje stanja u području graditeljstva od strane Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja jasno je pokazivala ispunjavanje osnovne svrhe donošenja toga Zakona, pa mu je produžavano važenje u dva navrata. Naime, Zakonom o izmjeni Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja (NN 128/10) produženo je važenje toga Zakona za dvije godine, tj. do 31. prosinca 2012. godine, a Zakonom o izmjenama Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja (NN 136/12), produženo je važenje Zakona do 30. lipnja 2013. godine.
Razlog zašto je zadnji put važenje Zakona produljeno do 30. lipnja 2013. je taj što je prilikom produljenja važenja propisa uzeto u obzir da se do toga datuma namjeravao donijeti novi Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske i novi Zakon o gradnji, a koji zakoni bi sadržavali odredbe kojima bi se ispunjavala svrha Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja pa više ne bi bilo potrebe za njegovim važenjem.
No, budući da su spomenuti zakoni još uvijek u proceduri izrade, odnosno donošenja i da do prestanka važenja Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja (30. lipnja 2013.) sasvim sigurno ti Zakoni neće biti doneseni, potrebno je, radi osiguranja kontinuiteta poticanja ulaganja, odnosno investicija u području gradnje kao i osiguravanja istih zakonskih uvjeta gradnje, daljnje produženje razdoblja važenja predmetnog Zakona do 31. prosinca 2013. godine, a do kada bi spomenuti Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske i Zakon o gradnji trebali biti doneseni.