Postoji nekoliko razloga zašto je dotadašnji Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Nar. nov., br. 60/08 i 124/10) zamijenjen novim.
Prvenstveno, postojeće propise iz ovog područja valjalo je uskladiti s pravnom stečevinom Europske unije.
Tako je novi Zakon usklađen sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktiva 2002/15 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza (SL L80, 23.3.2002.),
– Direktiva 2009/5/EZ od 30. siječnja 2009. kojom se mijenja Prilog III Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i 3821/85 koje se tiču socijalnih propisa vezanih uz djelatnost cestovnog prijevoza (SL L 29/45, 31. 1. 2009.),
– Uredba (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenih socijalnih propisa vezanih uz cestovni prijevoz, a kojom se mijenjaju uredbe Komisije (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98, te kojom se ukida Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102/1, 11. 4. 2006.),
– Uredba Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (OJ L 370, 31. 12. 1985.).
Uz navedene propise Europske unije, izravno će se (dakle, ne kao dio novog Zakona) primjenjivati određeni broj europskih Uredbi, a kako bi se izbjegao paralelizam vodilo se računa da se odredbe Uredbi ne prenose u tekst novog Zakona, osim što se u pojedinim odredbama Prijedloga zakona upućuje na Uredbu (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. godine o usklađivanju određenih socijalnih propisa vezanih uz cestovni prijevoz.
Novina u novom Zakonu ima mnogo, međutim, ograničit ćemo se na od 28. lipnja 2013. važeće odredbe o radnom vremenu, odmorima i trajanju radnog tjedna. Možemo odmah na početku konstatirati da se odredbe nisu bitno mijenjale.
Tako je propisano da je puno (umjesto ranije navedenog termina „prosječno“) radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati. Kao i do sada maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca. Ako mobilni radnik obavlja poslove za različite poslodavce, radno vrijeme predstavlja zbroj radnih sati kod svih poslodavaca. Poslodavac je dužan od mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca pisanim putem zatražiti evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca. Mobilni radnik dužan je opisani izračun u pisanom obliku dostaviti poslodavcu kod kojega je zaposlen.
Što se stanke tiče, ona je uređena tako da mobilni radnici koji obavljaju mobilnu aktivnost u cestovnom prijevozu moraju najkasnije nakon šest sati neprekidnog rada imati stanku, osim ako AETR sporazum ili Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća predviđa bolju zaštitu. Pritom treba napomenuti da stanka prekida radno vrijeme, u trajanju najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, a stanka od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati. Navedene stanke mogu se raspodijeliti na više razdoblja tijekom radnog vremena, s time da svaka od njih mora trajati najmanje 15 minuta.
U pogledu noćnog rada propisano je da ako mobilni radnici obavljaju noćni rad, njihovo ukupno radno vrijeme ne smije trajati dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja. Glede plaćanja noćnog rada mobilnim radnicima treba reći da se ta naknada (povećana plaća) isplaćuje sukladno Zakonu o radu (članak 86. Zakona), odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa.
Postoje i izuzeća (iznimke) od tjednog radnog vremena i noćnog rada, koja se mogu utvrditi kolektivnim ugovorom iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, uz uvjet postojanja dogovora između predstavnika poslodavaca i radnika na koje se one odnose, i uz poticanje svih relevantnih oblika socijalnog dijaloga. Navedena iznimka ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci, radi izračuna maksimalnog tjednog radnog vremena od 48 sati.