U poslovnoj praksi, osobito u ova teška recesijska vremena, događa se da su mnogi poslovni subjekti u poteškoćama koje pokušavanju sanirati na raznorazne račine. Tako danas nije rijetkost da nekom trgovačkom društvu bude blokiran račun. Međutim, postavlja se pitanje smije li i na koji način društvo nakon blokade računa obavljati bilo kakva plaćanja, odnosno smije li obavljati tzv. obračunska plaćanja. Ona se prema članku 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Nar. nov., br. 91/10 i 112/12, dalje: ZPONS), definiraju kao namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja.
Stavkom 2. istog članka ZPONS-a propisano je da ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.
Dakle, zabrana obračunskog plaćanja nakon blokade računa je neupitna.
U skladu s odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Kada ponovo pogledamo navedenu odredbu članka 14. ZPONS-a, možemo reći da zabrana cediranja tražbina (i drugog postupanja u smislu tog članka) u uvjetima blokade upravo predstavlja prisilnu normu (prisilni propis), pa se u praksi pojavilo pitanje možebitne ništetnosti ugovora o cesiji, kojima blokirani subjekti svoja potraživanja „prepuštaju" (cediraju) svojim vjerovnicima.
Međutim, prema odredbi članka 322. stavak 2. ZOO-a, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, sklopljeni ugovor je valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
Dakle, kako su odredbom članka 14. stavak 2. ZPONS-a obračunska plaćanja izričito zabranjena samo jednoj strani, čiji je račun blokiran, na temelju navedene odredbe članka 322. stavak 2. ZOO-a takvo obračunsko plaćanje (npr. cesija, kompenzacija) nije ništava, već je ugovor valjan.
Međutim, subjekt koji je u blokadi i koji unatoč izričitoj zakonskoj zabrani raspolaže svojim potraživanjima može (osim prekršajne odgovornosti, koja rezultira novčanim sankcijama – naime, prema članku 30. ZPONS-a novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovršenik – poslovni subjekt ako obavi obračunsko plaćanje u uvjetima blokade računa, a novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna odgovorna osoba u poslovnom subjektu) drugima odgovarati i za štetu koja proizađe iz takvog ugovora.