Sukladno članku 103. Zakona o radu poslodavac je dužan nadoknaditi štetu radniku po općim propisima obveznog prava odnosno prema odredbama Zakona o obveznim odnosima. Međutim, ako bi se štetni događaj dogodio na putu za dolazak na posao i prilikom dolaska na posao, primjerice padom, ozljeđivanjem, prometnom nesrećom i slično, tada, iako se nedvojbeno radi o ozljedi na radu, zapravo ne može postojati odgovornost poslodavca za nastalu štetu budući da šteta nije prouzročena niti na radu niti u vezi s radom, dakle, nema nikakve uzročno-posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojeg je radnik obavljao kod poslodavca.
U tom smjeru ide i pretežita sudska praksa županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-600/03-2, od 21. travnja 2004.).
Poslodavac odgovara radniku za štetu kako je to predviđeno člankom 103. Zakona o radu, odnosno u slučajevima kada je nastala šteta posljedica utjecaja radnog i tehnološkog procesa i organizacije rada poslodavca, posebice ako je osnova štetnog događaja određeni propust u zaštiti na radu, ali ponekad i neovisno o tom propustu.
Primjerice, šteta nastala prometnom nezgodom radniku u obavljanju posla policajca koji vrši kontrolu osoba i motornih vozila na kontrolnom punktu, a koja se prometna nezgoda dogodila na način da je vozač motornog vozila zakačio podignutu rampu kontrolnog punkta pa je ona stoga pala na glavu službenika – policajca, pri čemu je on zadobio tjelesne ozljede, ne smatra se radnjom treće osobe, već je ona s obzirom na opis poslova toga policajca zapravo dio očekivanog profesionalnog rizika posla za koji rizik stoga i odgovara poslodavac (u tom smislu ide i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-180/04 od 10. ožujka 2004.)
Međutim, ako bi prilikom dolaska i odlaska s posla došlo do prometne i druge nezgode za radnika (primjerice radnik se poskliznuo na ledu prilikom dolaska na posao), a tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti koju obavlja radnik ne bi imao nikakvog utjecaja na sigurnost odnosno nesigurnost radnika u korištenju javne prometnice na putu do posla ili odlaska s njega, ne bi bilo niti uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja s tim procesom i nastalih ozljeda oštećenog radnika, a postojanje upravo takve veze temeljna je pretpostavka za uspostavu i postojanje odštetnog zahtjeva prema poslodavcu i odgovornosti poslodavca za naknadu štete radniku prema članku 103. Zakona o radu.
Daniel Sever, mag. iur.