Prema članku 70. Zakona o zemljišnim knjigama zabilježbe se mogu odrediti kad je to predviđeno tim ili drugim Zakonom. Jedna od takvih zabilježbi je i zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, određena Ovršnim zakonom.
Zabilježbom zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine (članak 345. stavak 1. točka 3. i članak 347. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona) provodi se privremena mjera osiguranja novčane ili nenovčane tražbine. Njome se čini vidljivim da je u postupku osiguranja donesena privremena mjera osiguranja novčane ili nenovčane tražbine zabranom dužniku (protivniku osiguranja) da otuđi ili optereti svoju nekretninu. Cilj ove privremene mjere jest sprečavanje dužnika da raspolaganjem svojom nekretninom onemogući vjerovnika (predlagatelja osiguranja) da ostvari svoju tražbinu. Zabilježbom ove privremene mjere osigurava se vjerovnik u slučaju da dužnik, unatoč zabrani, raspolaže svojom nekretninom u korist trećih osoba.
Naime, zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nije smetnja da dužnik i dalje raspolaže svojom nekretninom. Njezini pravni učinci sastoje se samo u osiguranju vjerovnika da bez obzira na ta raspolaganja dužnika može, kada za to budu postojale pretpostavke, tražiti ovrhu na nekretninama na koje se odnosi zabilježba.
Ako je privremenom mjerom osigurana novčana tražbina, prema članku 345. stavak 5. Ovršnog zakona, učinak zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo.
Ovrhu na nekretnini odnosno pravu uknjiženom na nekretnini, predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju ovršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.
Ako je privremenom mjerom osigurana nenovčana tražbina, prema članku 347. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona, učinak zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine je u tome što se upisima obavljenim u zemljišnoj knjizi na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, nakon upisa zabilježbe zabrane, mogu steći u odnosu prema predlagatelju osiguranja kakva prava na nekretnini ili pravu na njoj upisanom samo ako predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Na temelju ovršne isprave stečene u postupku koji je pokrenuo protiv protivnika osiguranja radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba zabrane upisana te dokaza da je osoba koja je stekla određeno pravo na nekretnini ili pravu upisanom na nekretnini na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja to pravo stekla nakon upisa zabrane, predlagatelj osiguranja može izravno protiv te osobe tražiti ovrhu radi ostvarenja svoga prava utvrđenoga ovršnom ispravom.
Dakle, nekretninom na kojoj je upisana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine dopušteno je daljnje raspolaganje, odnosno moguće je osnovati dobrovoljno založno pravo (hipoteku). Međutim, hipotekarni vjerovnik mora biti svjestan mogućeg rizika takve hipoteke, s obzirom na navedene učinke zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja.